U današnjem članku govorimo o pitanju koje se sve češće pojavljuje kada su u pitanju djeca poznatih osoba: treba li roditelj odgovarati za ono što njegovo punoljetno dijete objavljuje, lajka ili podržava na društvenim mrežama? Kada je riječ o Zdravku Čoliću, jednom od najpoznatijih pjevača u regionu, interesovanje javnosti ne završava samo na njegovoj karijeri. Pažnju privlače i članovi njegove porodice, posebno kćerke, čije aktivnosti na društvenim mrežama nerijetko postanu tema portala i komentara.
Problem nastaje onog trenutka kada se postupci djeteta automatski pripisuju roditelju.
Ako kćerka poznate osobe lajka određenu objavu, prati nekoga ili izrazi stav koji izazove reakcije, dio javnosti gotovo odmah postavlja pitanje: „Šta na to kaže njen otac?“ Međutim, takav pristup otvara mnogo širu raspravu o granicama roditeljske odgovornosti.
Punoljetna osoba ima pravo na vlastite stavove, izbore i greške. Činjenica da joj je otac poznati pjevač ne znači da svaki njen klik na društvenim mrežama predstavlja stav cijele porodice.
Roditelji svakako utiču na odgoj svoje djece, posebno tokom odrastanja. Prenose vrijednosti, navike i određene poglede na život. Ipak, kada dijete odraste, ono počinje donositi vlastite odluke. Neke će biti u skladu s mišljenjem roditelja, dok će se druge potpuno razlikovati.
Upravo zbog toga nije realno očekivati da Zdravko Čolić, ili bilo koji drugi roditelj odrasle osobe, javno objašnjava svaki potez svog djeteta.
Poznato prezime donosi veći pritisak
Djeca javnih ličnosti često žive pod mnogo većim nadzorom nego njihovi vršnjaci. Ono što bi kod prosječne osobe prošlo potpuno nezapaženo, kod njih može postati naslov.
Jedan lajk može se pretvoriti u priču o porodičnim stavovima. Jedan komentar može izazvati nagađanja o odnosima unutar porodice. Fotografija ili praćenje određene osobe može dobiti značenje koje autor možda nikada nije imao na umu.
Tu se pojavljuje pitanje pravičnosti.
Da li je opravdano od roditelja tražiti objašnjenje za nešto što nije uradio niti izjavio?
U većini slučajeva – nije.
Jedno je kada roditelj javno podrži određenu poruku ili postupak. Tada se može govoriti o njegovom vlastitom stavu. Sasvim je drugo kada javnost pokušava povezati roditelja s ponašanjem odraslog djeteta samo zato što nose isto prezime.
Društvene mreže dodatno brišu granice
Društvene mreže stvorile su utisak da publika ima pravo znati sve o poznatim ljudima. Međutim, poznata osoba ne prestaje biti roditelj sa privatnim porodičnim životom.
Čak i ako se Zdravku Čoliću nešto što njegova kćerka uradi ne dopada, to ne znači da je dužan o tome govoriti javno. Porodične rasprave, neslaganja i razgovori ne moraju biti sadržaj za javnost.
Isto tako, moguće je da se roditelj i dijete jednostavno ne slažu oko određenih pitanja.
To je potpuno normalno u milionima porodica.
Gdje prestaje odgovornost roditelja?
Roditelj može biti odgovoran za način na koji odgaja maloljetno dijete, ali ne može cijelog života biti odgovoran za svaku odluku odrasle osobe.
Zato je korisnije odvojiti dvije stvari: šta je uradila kćerka i šta je uradio Zdravko Čolić.
Ako je neka objava ili reakcija na društvenoj mreži predmet kritike, onda bi se kritika trebala odnositi na osobu koja je tu radnju napravila. Uvlačenje roditelja u svaku takvu priču više govori o interesovanju javnosti za poznata prezimena nego o stvarnoj odgovornosti.
Na kraju, poznati roditelji ne mogu kontrolisati svaki potez svoje odrasle djece, niti bi to trebali. Zdravko Čolić može odgovarati za svoje riječi i postupke, ali nije automatski odgovoran za svaki lajk, komentar ili mišljenje svoje kćerke.
