U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o pet stvari čiju stvarnu vrijednost mnogi ljudi počnu primjećivati tek kada godine donesu velike promjene u svakodnevnom životu. Dok smo mlađi, lako je vjerovati da ćemo uvijek imati dovoljno snage, da će porodica ostati na okupu i da ćemo probleme rješavati onda kada se pojave.
Međutim, djeca odrastaju, prijateljstva se mijenjaju, radni vijek završava, a potrebe koje smo nekada smatrali nevažnim mogu postati presudne za kvalitet života. Zdravlje, finansijska sigurnost, stabilan dom, unutrašnji mir i osjećaj svrhe tada mogu vrijediti mnogo više od statusa i stvari kojima smo pridavali značaj u mladosti. Dobra vijest je da se većina tih temelja može početi graditi mnogo prije nego što nam zaista zatrebaju.
Kada razmišljaju o starosti, mnogi prvo pomisle na porodicu. Nadaju se da će djeca biti blizu, da će partner ostati uz njih i da će dugogodišnji prijatelji i dalje biti dio svakodnevice. Takva želja potpuno je prirodna, a kvalitetni društveni odnosi zaista mogu imati veliki značaj za emocionalno blagostanje.
Ipak, nije moguće unaprijed znati kako će izgledati život za dvadeset ili trideset godina. Djeca mogu živjeti u drugom gradu ili državi. Partner može imati vlastite zdravstvene poteškoće, a krug prijatelja s vremenom se može promijeniti.
Zbog toga priprema za starost ne znači udaljavanje od drugih ljudi. Naprotiv, znači stvaranje života u kojem ljubav i podrška drugih predstavljaju bogatstvo, ali nisu jedini oslonac.
ONO ŠTO IZDVAJAMO
Pet važnih temelja kvalitetnije starosti jesu očuvanje zdravlja koliko je to moguće, razumna finansijska sigurnost, stabilan i praktičan dom, sposobnost da budemo mirni sami sa sobom te svakodnevni osjećaj svrhe. Nijedna od ovih stvari ne garantuje život bez problema, ali zajedno mogu značajno doprinijeti većoj samostalnosti i osjećaju da čovjek i u poznijim godinama upravlja vlastitim životom.
Zdravlje je prvi i vjerovatno najočigledniji primjer. U mladosti se tijelo često doživljava kao nešto što će uvijek funkcionisati približno jednako. Nedostatak sna, višesatno sjedenje, malo kretanja i druge nezdrave navike mogu izgledati kao problemi kojima ćemo se baviti „jednog dana“.
Tek kasnije postaje jasno koliko je dragocjena sposobnost samostalnog kretanja i obavljanja običnih poslova.
Luksuz tada nije nužno skup automobil ili daleko putovanje. Za nekoga mnogo više može značiti mogućnost da sam ode u prodavnicu, prošeta gradom, ustane iz kreveta bez pomoći, pripremi ručak ili se popne nekoliko stepenica.
Naravno, zdravlje nikada nije u potpunosti pod našom kontrolom. I osobe koje vode računa o sebi mogu oboljeti, pa nije korisno stvarati uvjerenje da je svaka bolest posljedica životnih navika. Ipak, redovno kretanje prilagođeno mogućnostima, kvalitetan san, uravnotežena prehrana, izbjegavanje pušenja i preventivni pregledi mogu biti važan dio dugoročne brige o sebi.
Kako prenose domaći portali u tekstovima posvećenim kvalitetnijem životu u starijoj dobi, ljudi često tek kasnije shvate da je ulaganje u vlastitu pokretljivost zapravo ulaganje u nezavisnost.
Druga važna stvar je finansijska sigurnost.
Ona ne podrazumijeva veliko bogatstvo.
Za većinu ljudi važnije je imati dovoljno sredstava za osnovne potrebe bez stalnog straha od sljedećeg računa. Hrana, režije, lijekovi, prijevoz i održavanje doma ne nestaju odlaskom u penziju.
Pritom nije uvijek realno očekivati da će djeca moći preuzeti sve finansijske obaveze svojih roditelja. Mogu imati vlastitu djecu, kredite i probleme koje moraju rješavati.
Zato i relativno mala, ali redovna štednja tokom radnog vijeka može imati značaj. Jednako je važno pažljivo pristupati dugovima i, kada je moguće, planirati buduće troškove.
Finansijska samostalnost nije samo pitanje novca. Ona često znači mogućnost izbora.
Postoji velika emocionalna razlika između situacije u kojoj prihvatamo pomoć porodice zato što nam je ponuđena i one u kojoj smo potpuno zavisni od nje za svaku osnovnu potrebu.
Treći temelj je siguran i praktičan dom.
U mlađim godinama velika kuća može predstavljati ostvarenje sna. Mnogo prostorija, veliko dvorište i nekoliko spratova zvuče kao prednost. Međutim, ono što je praktično sa četrdeset godina ne mora biti jednako praktično sa sedamdeset pet.
Stepenice mogu postati prepreka. Veliko dvorište zahtijeva održavanje, a grijanje i popravke velike nekretnine mogu predstavljati značajan trošak.
Prema pisanju regionalnih izvora koji obrađuju teme kvalitetnog starenja, sve više pažnje zato se posvećuje tome koliko je životni prostor prilagođen svakodnevnim potrebama starije osobe.
To ne znači da svako mora posjedovati stan ili kuću. Mnogo je važnije imati stabilno mjesto stanovanja u kojem se osoba osjeća sigurno i koje odgovara njenim fizičkim i finansijskim mogućnostima.
Ponekad je manji stan s liftom i prodavnicom u blizini praktičniji od velike kuće udaljene od svega.
Dom treba olakšavati život, a ne postati obaveza koju čovjek više ne može nositi.
Četvrta stvar često se zanemaruje – mir sa samim sobom.
Moguće je osjećati usamljenost dok je kuća puna ljudi. Jednako tako, moguće je provesti nekoliko sati sam i osjećati se sasvim dobro.
Razlika često leži u tome kakav odnos imamo prema vlastitoj samoći.
Tokom radnog vijeka dani mogu biti ispunjeni obavezama od jutra do večeri. Posao, djeca, računi i svakodnevni problemi ostavljaju malo prostora za tišinu. Nakon penzionisanja ritam se mijenja i čovjek može prvi put nakon nekoliko decenija imati mnogo vremena za sebe.
Tada se vraćaju uspomene, stare odluke i pitanja na koja možda nikada nije odgovorio.
Unutrašnji mir ne znači uvjeravati sebe da nikada nismo pogriješili. Zreliji odnos prema prošlosti podrazumijeva prihvatanje da neke odluke više ne možemo promijeniti, ali možemo odlučiti kako ćemo živjeti s njima.
Nekome u tome pomaže vjera, drugome razgovor, priroda, muzika, knjige, vrtlarstvo ili kreativni rad.
Domaći izvori često naglašavaju i važnost društvenih kontakata, ali kvalitetna starost ne zavisi isključivo od broja ljudi koji nas okružuju. Korisno je imati aktivnosti koje nam prijaju čak i onda kada telefon ne zvoni.
To nas dovodi do pete stvari – razloga da svakog jutra ustanemo iz kreveta.
Odlazak u penziju predstavlja mnogo veću životnu promjenu nego što se ponekad pretpostavlja. Čovjek koji je nekoliko decenija imao jasno određeno vrijeme ustajanja, posao i kolege odjednom može dobiti gotovo potpuno slobodan dan.
Za neke je to dugo očekivana sloboda.
Za druge predstavlja gubitak strukture.
Zbog toga hobiji, male obaveze i svakodnevni rituali mogu dobiti iznenađujuće veliku vrijednost. Jutarnja šetnja, kafa s prijateljem, vrt, čitanje, kuhanje, briga o kućnom ljubimcu, čuvanje unučadi, volontiranje ili učenje nečeg novog mogu danu dati ritam.
Nije potrebno imati veliki cilj koji će promijeniti svijet.
Ponekad je sasvim dovoljno imati biljke koje treba zaliti, prijatelja kojeg želimo vidjeti ili knjigu čije sljedeće poglavlje želimo pročitati.
Sve to ne znači da porodica postaje manje važna.
Djeca, partneri, unuci i prijatelji mogu biti među najvećim izvorima radosti u poznijim godinama. Bliski odnosi pružaju pripadnost, emocionalnu podršku i osjećaj povezanosti koji je teško zamijeniti.
Ali postoji razlika između rečenica: „Sretan sam što ste dio mog života“ i „Bez vas moj život nema nikakav smisao.“
Najzdraviji odnos vjerovatno se nalazi negdje između povezanosti i samostalnosti.
Djeca bi trebala moći graditi svoje živote bez osjećaja da su jedini razlog zbog kojeg roditelj ustaje iz kreveta. Partner ne može biti odgovoran za svaku našu emocionalnu potrebu, baš kao što ni prijatelji ne mogu uvijek biti dostupni.
Priprema za starost zato počinje mnogo ranije nego što većina ljudi misli.
Svaka šetnja može biti malo ulaganje u buduću pokretljivost. Svaka razumno ušteđena suma može povećati buduću finansijsku sigurnost. Svako njegovano prijateljstvo može pomoći da društvene veze opstanu. Hobi koji danas djeluje kao razonoda jednog dana može postati važan dio svakodnevice.
A sposobnost da provedemo vrijeme sami sa sobom bez osjećaja da smo napušteni može biti jedna od najkorisnijih vještina koje razvijemo.
Najmirnija starost zato nije ona u kojoj nam niko nije potreban. Mnogo je vrijednije imati ljude koje volimo i koji vole nas, ali istovremeno sačuvati što više vlastite samostalnosti, sigurnosti, interesa i razloga da se radujemo još jednom danu.
