U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o temi koja se često posmatra samo kroz partnerske odnose, iako zapravo pripada mnogo široj slici fizičkog, emocionalnog i psihološkog zdravlja čovjeka. Seksualno zdravlje ne svodi se samo na učestalost intimnih odnosa, već obuhvata osjećaj sigurnosti, zadovoljstvo, međusobnu komunikaciju, lične granice i način na koji osoba doživljava bliskost.
Kod nekih ljudi fizička bliskost može biti povezana sa boljim raspoloženjem, osjećajem smirenosti i lakšim uspavljivanjem, dok drugi ne primjećuju značajnije promjene čak ni tokom dužih perioda bez intimnih odnosa. Važno je naglasiti da ne postoji univerzalna količina seksualne aktivnosti koja bi se mogla smatrati „normalnom“ ili obaveznom za zdravlje. Potrebe se razlikuju od osobe do osobe i mogu se mijenjati tokom života pod uticajem stresa, odnosa, hormona, zdravstvenog stanja i brojnih drugih okolnosti. Kako prenose domaći zdravstveni portali kada obrađuju ovu temu, stručnjaci upravo zbog toga savjetuju da se seksualno zdravlje posmatra individualno, a ne kroz poređenje sa drugim ljudima. Mnogo važnije od same učestalosti jeste kako se osoba osjeća u vezi sa vlastitim izborima i odnosima.
Jedan od razloga zbog kojih se fizička bliskost povezuje sa emocionalnim stanjem nalazi se u procesima koji se tokom nje odvijaju u mozgu i ostatku organizma. Tijelo tada može oslobađati različite hemijske supstance povezane sa sistemom nagrade, opuštanjem i osjećajem bliskosti među ljudima. Među najčešće spominjanim su oksitocin, dopamin i endorfini, ali njihov uticaj nije isti kod svake osobe niti se može izdvojiti od emocionalnog konteksta u kojem se bliskost događa. Oksitocin se često povezuje sa osjećajem povjerenja i povezanosti, dok dopamin učestvuje u procesima motivacije i osjećaja nagrade. Endorfini, s druge strane, mogu doprinositi opuštenijem osjećaju nakon fizičke aktivnosti i drugih prijatnih iskustava. Prema pisanju regionalnih izvora koji prenose objašnjenja iz oblasti neuroendokrinologije, upravo je veza između mozga, hormona i emocija razlog zbog kojeg se intimnost proučava kao dio šireg zdravstvenog ponašanja. Ipak, stručnjaci upozoravaju da hormonalne reakcije ne treba predstavljati kao jednostavnu formulu prema kojoj će se svaka osoba osjećati isto.
San je još jedno područje koje se često spominje kada se govori o fizičkoj bliskosti i opštem osjećaju opuštenosti. Kod pojedinih ljudi nakon intimnosti može doći do osjećaja smirenosti i lakšeg prelaska u stanje odmora, ali to ne znači da je seksualna aktivnost nužna za kvalitetan san. Na sposobnost uspavljivanja mnogo snažnije mogu uticati stres, korištenje ekrana u kasnim satima, neredovan ritam spavanja, kofein, fizička aktivnost i psihičko stanje. Zbog toga se eventualno poboljšanje sna nakon intimnosti posmatra kao samo jedan od mogućih efekata, a ne kao terapija za nesanicu ili druge poremećaje spavanja. Neki ljudi mogu proći kroz duži period bez seksualnih odnosa bez ikakve promjene u kvalitetu sna, dok će drugi primijetiti razliku uglavnom zato što im nedostaje opuštanje ili emocionalna bliskost sa partnerom. Domaći portali koji prenose savjete ljekara često naglašavaju upravo ovu razliku između povezanosti i direktnog uzroka. Drugim riječima, činjenica da se dvije pojave mogu pojaviti zajedno ne znači automatski da je jedna odgovorna za drugu.
ONO ŠTO IZDVAJAMO
Najvažnija poruka jeste da duži period bez seksualnih odnosa sam po sebi ne predstavlja zdravstveni problem. Neke osobe svjesno biraju apstinenciju, neke trenutno nemaju partnera, dok druge prolaze kroz životne okolnosti u kojima im intimnost jednostavno nije prioritet, a nijedna od tih situacija automatski ne znači da sa njihovim zdravljem nešto nije u redu. Razlika se pojavljuje tek kada osoba zbog nedostatka bliskosti osjeća izraženu usamljenost, stres, nezadovoljstvo ili teškoće koje utiču na svakodnevni život. Tada problem često nije odsustvo seksualnog odnosa samo po sebi, nego emocionalna situacija koja se nalazi u njegovoj pozadini. Osjećaj povezanosti sa drugim ljudima može se graditi i kroz razgovor, podršku, prijateljstvo, vrijeme provedeno zajedno i druge oblike bliskosti koji nemaju seksualnu komponentu. Zbog toga stručnjaci seksualno zdravlje ne posmatraju izolovano, već kao dio ukupnih odnosa, ličnih potreba i psihičkog blagostanja. Upravo ta individualnost predstavlja razlog zbog kojeg jednostavni savjeti o tome koliko bi često neko „trebao“ imati intimne odnose uglavnom nemaju stvarnu medicinsku vrijednost.
Promjene seksualne želje također su uobičajene i mogu se pojavljivati kroz različite periode života. Na libido mogu uticati raspoloženje, umor, stres, odnos sa partnerom, lijekovi, hormonalne promjene i opšte zdravstveno stanje, pa jedan isti čovjek ne mora imati jednaku želju u svim životnim fazama. Kod nekih osoba duži period bez intimnosti neće imati gotovo nikakav uticaj na seksualnu želju, dok će kod drugih ona postati izraženija ili, suprotno tome, privremeno slabija. Zbog velikih individualnih razlika ne postoji medicinski opravdan univerzalni broj odnosa koji bi trebalo primjenjivati na sve ljude. Stručnjaci prilikom procjene problema sa seksualnom željom zato ne gledaju samo učestalost odnosa, već i to da li promjena izaziva nelagodu ili utiče na kvalitet života osobe. Ako neko nema potrebu za seksualnom aktivnošću i zbog toga se osjeća sasvim dobro, samo odsustvo želje ne mora predstavljati problem. Ako se, međutim, pojavi nagla promjena koja osobu zabrinjava, korisnije je tražiti njen uzrok nego porediti se sa navikama drugih ljudi.
Kada se govori o fizičkim koristima seksualne aktivnosti, potrebno je biti precizan i ne predstavljati je kao zamjenu za druge zdravstvene navike. Intimna aktivnost jeste oblik fizičkog napora i može privremeno povećati puls, aktivirati određene mišiće i potrošiti energiju, ali njen intenzitet se veoma razlikuje među ljudima. Ona ne može zamijeniti redovnu fizičku aktivnost, uravnoteženu ishranu, dovoljno sna niti preventivne zdravstvene preglede. Slično tome, aktivacija mišića karličnog dna tokom određenih fizioloških reakcija ne znači da je seksualna aktivnost najbolja metoda njihovog jačanja, jer za to postoje ciljane vježbe i stručni savjeti. Pojedina istraživanja pronalaze povezanost između seksualne aktivnosti i nekih pokazatelja blagostanja, ali takvi rezultati često zavise od brojnih drugih faktora poput odnosa, starosti, zdravlja i načina života. Zato ozbiljan zdravstveni pristup izbjegava tvrdnje da će jedna navika sama po sebi riješiti probleme sa raspoloženjem, snom ili fizičkom kondicijom. Mnogo korisnije je gledati kompletnu sliku života osobe.
Na kraju, seksualno zdravlje najbolje se razumije kada se odvoji od pritiska da postoji jedan „pravilan“ način intimnog života. Najvažniji su pristanak, sigurnost, komunikacija, poštovanje vlastitih granica i osjećaj da osoba donosi odluke koje joj odgovaraju. Nekome će bliskost sa partnerom predstavljati važan dio emocionalnog zadovoljstva, dok će neko drugi potpuno ispunjeno živjeti i tokom dužih perioda bez seksualnih odnosa. Neutralno gledano, zabrinutost ima više smisla onda kada promjena u želji, raspoloženju ili odnosima počne izazivati dugotrajan stres, a ne samo zato što se osoba ne uklapa u zamišljenu društvenu normu. U takvim situacijama razgovor sa pouzdanom odraslom osobom ili odgovarajućim zdravstvenim stručnjakom može pomoći da se utvrdi šta se zapravo nalazi u pozadini problema. Najvažnija poruka jeste da fizičko i emocionalno blagostanje nastaje iz mnogo međusobno povezanih faktora, a intimnost predstavlja samo jedan od njih. Zbog toga se zdrav odnos prema ovoj temi prije svega zasniva na razumijevanju vlastitih potreba, granica i dobrobiti, a ne na poređenju sa drugima. Šta biste vi uradili?
