U današnjem članku pišemo o Jovani i Edinu, paru koji je, unatoč ratnim razdvajanjem, ostao upamćen kao najlepši par bivše Jugoslavije.
- Njihova ljubav nije bila obasjana luksuzom, već ispunjena jednostavnošću, vjerom i nadom, ali rat je, nažalost, prekinuo sve njihove snove. Iako se nisu stigli vjenčati, njihova je veza bila toliko snažna da su se osjećali kao muž i žena, planirajući zajednički život, djecu i budućnost. Sve je nestalo iznenada, bez oproštaja, bez objašnjenja, jer su ih zatekli nemiri rata.
Jovana je nakon izbjeglištva u Srbiju pokušala ponovno izgraditi život. Udala se, dobila djecu, ali nijedna ljubav nije joj donijela onaj isti osjećaj koji je imala prema Edinu. Iako je živjela ispunjenim životom s obitelji, srce joj nije bilo potpuno. Godinama je čuvala njihovu staru fotografiju, na kojoj je ona bila mlada, sa punđom i osmijehom, dok je Edin bio odjeven u sivu jaknu koju je ona sama sašila. Ta slika joj je, bez obzira na sve, bila podsjetnik na onu neponovljivu ljubav koju je imala.
- Tri decenije kasnije, Jovana je živjela mirno sa svojom obitelji, unucima i djecom, ali nikada nije zaboravila Edina. U jednom trenutku njen muž, mirno i tiho, rekao joj je da je neki čovjek, koji nema ruku, došao da je traži. Jovana je odmah prepoznala tko je to, a srce joj je počelo kucati brže. To je bio Edin, koji je preživio rat, ali je zbog borbi izgubio ruku. Godinama je lutao, bio izbjeglica, ali nikada nije prestao tražiti Jovana. Iako je znao da se ona udala, nije mogao prestati tražiti njen trag.
Kada je došao u Kragujevac, Jovana nije znala što će je zateći. Da li će je prihvatiti, ili će je možda odbaciti zbog svega što se dogodilo. Kada su se susreli, sve što su mogli učiniti bilo je da plaču. Bez riječi, bez pitanja, samo su se stajali jedno pred drugim, proživljavajući prošlost koja je ostala nezavršena. Iako se nisu ponovo spojili, to je bio trenutak oproštaja.
Jovana je ostala s obitelji, sa mužem i djecom, ali je uvijek znala da je Edin volio kao nitko drugi. Njegov pogled, njegova ljubav, bili su nešto što nijedna druga osoba nije mogla da joj pruži. “Nisam mu se vratila”, rekla je. “Imam svoju obitelj, ali znam da me nikada nitko nije volio kao on. I nikada me nitko neće voljeti s tim pogledom, njegovim.”
- Ova priča o Jovani i Edinu pokazuje da ljubav, iako možda nije dovršena u fizičkom smislu, ostaje u srcu. Neka ljubavi ne trebaju krajeve, jer one žive u tišini, u sjećanjima i u pogledu koji pamti više nego bilo koja riječ.
