Dva sata nakon što je završio sprovod, dok su se ljudi već razilazili, a zemlja se još nije slegla na svježe iskopanom grobu, majka nije mogla ni naslutiti da se njen najteži dan tek počinje otvarati u novu, još mračniju priču.
- Njena kćerka, mlada žena u osmom mjesecu trudnoće, ispraćena je uz tišinu, suze i riječi utjehe koje u takvim trenucima zvuče prazno. Bol je bila fizička, gotovo opipljiva, a svaki udah podsjećao je na gubitak koji se ne može nadoknaditi. Kako pišu domaći mediji, među njima i Blic, takvi trenuci često ostavljaju porodice u stanju šoka, gdje se stvarnost prihvata mehanički, bez pravog razumijevanja onoga što se dogodilo.
Telefon je zazvonio naglo, gotovo nepristojno, kao da ne poštuje tugu koja je ispunjavala prostor. Ruke su joj još drhtale, miris zemlje i cvijeća bio je zalijepljen za odjeću. Kada je vidjela da zove bolnica, pomislila je da se radi o administrativnim formalnostima – dokumentima, potpisima, nečemu hladnom i bezosjećajnom što obično dolazi nakon smrti. Javila se tihim, slomljenim glasom, nespremna na riječi koje će uslijediti.
- Liječnik se predstavio gotovo šapatom, kao da se boji da ga netko ne čuje. Njegov glas bio je napet, hitan, ali i pun opreza. Rekao joj je da mora odmah doći u ordinaciju i da to nikome ne smije reći, posebno ne zetu. U tom trenutku, kroz majčinu glavu prošla je slika sprovoda – zet u savršeno ispeglanom crnom odijelu, miran, pribran, gotovo hladan. Govorio je ispravne riječi, ali bez suza. Tada joj to nije djelovalo sumnjivo; sada je počelo dobijati drugačije značenje.
Kada je liječnik dodao da njena kćerka nije umrla onako kako joj je rečeno, svijet se dodatno zaljuljao. Poziv je završio bez objašnjenja, ostavljajući je s pitanjima koja su se rojila jedno za drugim. Najglasnije među njima bilo je ono koje ju je pogodilo kao udarac: šta joj njen vlastiti muž skriva? O toj unutrašnjoj sumnji, kako navodi i Kurir, mnoge majke svjedoče tek kasnije, kada se početni šok povuče i počnu se primjećivati sitne nelogičnosti koje ranije nisu imale smisla.
- U kući je vladala čudna tišina. Suprug je stajao u kuhinji i mirno sipao kafu, kao da se ništa neobično nije dogodilo. Njegova smirenost bila je gotovo uznemirujuća. Željela je da ga pita za poziv, da podijeli teret koji ju je pritiskao, ali riječi liječnika odzvanjale su joj u ušima. Odlučila je da ide sama.
U bolnicu je ušla kroz sporedni ulaz. Hodnici su bili polumračni, a svaki korak odjekivao je kao da narušava neku tajnu. Liječnik ju je dočekao ozbiljnog lica, spustio rolete i izvukao fascikl s imenom njene kćerke. Kada ga je položio na sto, trenutak je djelovao gotovo ritualno, kao da se sprema da otkrije istinu koju više nije moguće sakriti.
- Objasnio joj je da u dokumentaciji postoje nelogičnosti koje se ne mogu objasniti medicinski. Tri dana prije nego što je doživjela srčani zastoj, njena kćerka je navodno potpisala dobrovoljni otpust iz bolnice. Zatim se vratila kao hitan slučaj. Prema riječima stručnjaka, koje često prenosi i Danas, takvi slučajevi su izuzetno rijetki i uvijek zahtijevaju detaljnu istragu.
Majka je osjetila kako joj se grlo steže dok je pitala kakvi su to nalazi. Liječnik joj je pokazao rezultate koji su ukazivali na prisustvo sedativa – lijeka koji nikada nije bio propisan njenoj kćerki. Taj podatak je bio poput hladnog tuša. U tom trenutku, smrt više nije izgledala kao tragična sudbina ili komplikacija u trudnoći, već kao nešto mnogo složenije i mračnije.
- Najgore pitanje tek je dolazilo. Kada je upitala ko je potpisao dobrovoljni otpust, liječnik je zastao, duboko udahnuo i okrenuo dokument prema njoj. Potpis je bio jasan, čitljiv, nepogrešiv. Nije pripadao njenoj kćerki. Pripadao je njenom mužu.
U tom trenutku, sve što je znala o vlastitom životu počelo je da se raspada. Čovjek s kojim je dijelila decenije, s kojim je gradila porodicu, sada je stajao u središtu priče koja je uključivala smrt njihove kćerke i nerođenog unuka. Kako navode domaći portali poput Večernjeg lista, upravo ovakva otkrića ostavljaju porodice u potpunom emocionalnom rasulu, jer izdaja dolazi iz najbližeg kruga.
- Majka je izašla iz bolnice slomljenija nego što je ušla. Više nije znala kome može vjerovati. Svaki pogled, svaka riječ njenog muža dobila je novu težinu. Tuga za kćerkom sada je bila pomiješana s osjećajem straha, sumnje i izdaje. Bol se više nije odnosila samo na gubitak, već i na spoznaju da istina može biti mnogo gora od same smrti.
Kako pišu domaći izvori, među njima i Index, ovakve priče često ostaju bez brzih odgovora, a pravda dolazi sporo, ako uopšte dođe. No jedno je sigurno: nakon tog dana, ništa više nije bilo isto. Sprovod je trebao biti kraj jedne tragedije, ali se pretvorio u početak priče koja će majku proganjati do kraja života, jer najstrašnije tajne često ne dolaze od stranaca, već od onih koje najviše volimo
