U današnjem članku pišemo o neobičnoj situaciji u kojoj se susjedi koji ne govore puno susreću s nečim potpuno novim i nepoznatim.
- Ova priča može nas podsjetiti kako nas čak i svakodnevne stvari, poput hrane, mogu povezati s novim iskustvima i kulturama. Nekad je teško razumjeti običaje drugih ljudi, ali isto tako, ponekad je potrebno samo malo znatiželje i istraživanja kako bismo shvatili da je nešto sasvim normalno u drugoj kulturi.
Priča počinje kada jedna osoba, koja ima vrlo formalne i distancirane susjede, nađe pred vratima poklon od tih istih susjeda. Poklon je bio mali paket, a unutar njega nešto što je izgledalo kao kamenje, a zapravo se radilo o vodenom kestenu. Bez ikakvih prethodnih informacija o tome, ona je bila zatečena. Iako su susjedi rekli “dobar tek” i otišli, osjećala se nesigurno – što ako to uopće nije hrana? Ova nesigurnost izazvana nepoznatim je potpuno prirodna. Često se nađemo u situaciji gdje nas nešto novo zbuni ili čak prestraši, ali kako bi pokazala sama priča, najvažnija stvar u takvim trenucima je istraživanje i otvorenost prema novim iskustvima.
Dok je stajala u kuhinji s vrećicom u ruci, glavna misao bila joj je: „Što ako to uopće nije hrana?“. S obzirom na to da su objekti u vrećici izgledali kao neidentificirani predmeti, bilo je potpuno razumljivo da je imala osjećaj nesigurnosti. Na kraju je odlučila da potraži informacije na internetu, što je bila prava odluka jer je otkrila da se zapravo radi o jestivoj hrani. Ispostavilo se da je to vodeni kesten, koji je u nekim kulturama potpuno uobičajen. Hrana koja na prvi pogled može izgledati zastrašujuće i neprepoznatljivo, zapravo je samo dijelić bogate kulturne baštine drugih naroda. Ovaj trenutak otkrića pokazuje koliko često zaboravljamo da ono što je nama stran i čudno, može biti nešto uobičajeno i potpuno normalno za druge.
- Kad je sljedeći dan susrela susjede, oni su se veselili što je saznala što je zapravo taj “misteriozni predmet” i počeli su joj objašnjavati kako se jede i priprema. Kroz gestikulacije i osmijehe, svi su se osjećali povezani kroz jedan običaj. Ovo je sjajan primjer toga kako razmjena kultura može biti izuzetno obogaćujuća. Iako na početku ništa nije bilo jasno, kroz malo truda i komunikacije, cijela situacija je postala jasna i smiješna. Pri tome, odnos prema nečemu novom i nepoznatom se promijenio, jer je pokazano da ponekad nije dovoljno samo zapitati se, već je i otvorenost za učenje ključna.
Kroz ovaj mali trenutak, možemo shvatiti koliko je bitno prihvatiti različitosti, čak i kada se susretnemo s nečim što nam u početku izgleda čudno i nespojivo s našim svijetom. Često se dogodi da ljudi sa strane, koji dolaze iz drugih zemalja, donesu sa sobom običaje koji nama izgledaju neobično. Međutim, kad pokušamo razumjeti njihove običaje i kulturu, shvatimo koliko možemo naučiti i koliko je interkulturalna komunikacija važna za izgradnju međusobnog povjerenja. Za nas koji živimo u multikulturnim sredinama, ovo je svakodnevna prilika za učenje i širjenje horizonta.
Sličan susret s nečim neobičnim imali su i mnogi ljudi koji su odlučili istražiti slične kulturne običaje. U nedavnom intervjuu na portalu Jutarnji.hr, spomenuto je kako hrana i običaji koji dolaze iz drugih zemalja mogu biti prava otkrića. Iako na početku izgleda kao izazov, kako su i sami autori istaknuli, istraživanje tih običaja donosi bogatstvo novih spoznaja. Često je upravo taj susret s nepoznatim ključni trenutak koji nas podsjeća da svijet nije samo naš prostor, već i prostor drugih kultura i običaja.
- Iako na prvi pogled hrana poput vodenog kestena može izgledati pomalo neobično, to je zapravo djelomičan prikaz onoga što globalizacija danas znači. Kako se naši susjedi povezuju s novim i starim običajima svojih domovina, tako i mi kao društvo rastemo i razvijamo se. Na kraju, sve te razlike koje nas na početku mogu zbuniti, zapravo nas povezuju i omogućuju nam da proširimo vlastita iskustva.
