U današnjem članku pišemo o jednoj temi koja se tiče mnogih starijih osoba: kako balansirati između pomoći svojoj djeci i očuvanja vlastite slobode i uživanja u životu.
- Dok mnogi bake i djedovi s ljubavlju pomažu svojoj djeci u čuvanju unučadi, sve češće se suočavaju s pritiscima i očekivanjima koja im mogu uskraćivati osobnu slobodu. Ako se osjećate kao da ste stalno “baka ili djed na poziv”, i imate osjećaj da želite uživati u životu, to nije sebično ni loše – to je jednostavno iskrenost prema sebi.
1. Cijeli život ste brinuli o drugima – sada je vrijeme za vas
Mnoge bake i djedovi pripadaju generaciji koja je godinama stavila potrebe drugih ispred svojih. Bilo je to vrijeme kada su se prvo brinuli o djeci, poslu, kući, pa čak i o obavezama prema roditeljima i financijama. Uzimajući u obzir sve to, nije ni čudo što sada, kada dođe trenutak za opuštanje, mnogi osjećaju da imaju pravo na vlastitu slobodu. To što želite spavati duže, putovati ili se posvetiti svojim hobijima i uživanjima – nije sebičnost, već zdrava potreba. Nakon godine stresa i stalnog trčanja, prirodno je da želite usporiti i uživati u miru. Čuvanje unučadi može biti predivno, ali kada postane svakodnevna obaveza, može postati izvor stresa, a ne radosti.
- 2. Fizički umor i zdravstvene tegobe nisu „izgovor“
Bez obzira koliko se osjećali mladima duhom, tijelo ipak šalje svoje signale. Dizanje, nošenje ili trčanje za malim djetetom može biti ogroman napor, pogotovo ako već imate bolove u leđima, koljenima ili probleme s krvnim tlakom. Stalna briga o malom djetetu može pogoršati postojeće zdravstvene probleme i uzrokovati ozbiljne komplikacije. Otvoreno priznanje „umara me čuvanje, osjećam bol“ nije ništa loše. Iako možda ne želite razočarati svoju djecu, ignoriranje vlastitog zdravlja može dugoročno uzrokovati probleme, i za vas i za njih.
3. Želite živjeti svoj život, a ne ponovo prolaziti kroz roditeljstvo
Mnoge bake i djedovi osjećaju da imaju pravo na vlastiti život, nakon godina roditeljskih obaveza. Postoji velika razlika između uloge bake/djeda i uloge „zamjenskog roditelja“. Ako se od vas očekuje da svaki dan čuvate unučad, prilagodite vlastiti raspored obavezama svoje djece i odgađate vlastita putovanja i uživanja zbog brige o unucima, to može postati previše. Kao baka ili djed, imate pravo na vlastiti prostor – na putovanja, nove aktivnosti, druženja s prijateljima i jednostavno uživanje u miru i samoći. Ljubav prema unucima ne mjeri se brojem sati provedenih u čuvanju, već kvalitetom vremena koje provodite zajedno.
4. Granica između pomoći i iskorištavanja često se ne vidi na vrijeme
Na početku se sve može činiti bezopasnim – možda samo čuvate unučad nekoliko puta tjedno, ali s vremenom to može prerasti u svakodnevnu obavezu. Bez postavljanja jasnih granica, lako možete ući u ulogu „neplaćene, stalno dostupne dadilje“. Važno je prepoznati trenutak kada pomažete iz ljubavi, a kada vas iskorištavaju. U situacijama u kojima se osjećate kao da ne imate slobodan dan jer uvijek „uskačete“ za djecu, i kada se osjećate krivom kad kažete „ne“, potrebno je da preispitate svoje granice i postavite ih na vrijeme. Pomoć obitelji treba biti voljna i povremena, a ne svakodnevna i obavezna.
- 5. Balansiranje između pomoći porodici i vlastite slobode
Pronalazak ravnoteže između podrške obitelji i uživanja u vlastitom životu može biti izazov, ali je ključan za očuvanje vašeg mentalnog i fizičkog zdravlja. Razgovor s djecom o vašim potrebama, željama i granicama može vam pomoći da uspostavite zdrav odnos prema čuvanju unučadi. Umjesto da se osjećate pod pritiskom, možete zajednički pronaći rješenja koja omogućuju svima da budu zadovoljni – i vi, kao baka ili djed, i vaša djeca.
Ovaj tekst podsjeća sve bake i djedove da imaju pravo na vlastiti život, a ljubav prema unucima nije mjerena samo brojem sati provedenih u čuvanju, već i kvalitetom vremena koje provode zajedno. Zdrava ravnoteža između pomoći obitelji i uživanja u vlastitom životu važan je korak u očuvanju vlastite slobode i mentalnog zdravlja.
