U današnjem članku vam pišemo na temu odlaska u Njemačku i vječite dileme – ostati ili otići. Ovo je priča ispričana jednostavnim riječima, kao da je zapisuje lični bloger, o svakodnevici „s one strane“, bez uljepšavanja i bez velikih parola.
- U posljednje vrijeme sve se češće govori o preseljenju u Njemačku ili neku drugu razvijenu evropsku zemlju. Mišljenja su duboko podijeljena. Jedni smatraju da treba otići bez mnogo razmišljanja, jer je život tamo uređeniji i sigurniji. Drugi, pak, tvrde da nema veće vrijednosti od doma, porodice i mjesta na kojem je čovjek odrastao. Između te dvije krajnosti nalaze se ljudi koji su se usudili da odu i sada pokušavaju objasniti kako stvarnost izgleda kada se snovi sudare s realnošću.
Jedna mlada Beograđanka, Milica, prošle godine je spakovala kofere i otišla u Njemačku u potrazi za stabilnijom budućnošću. Danas živi i radi u blizini Dizeldorfa i otvoreno govori o svom iskustvu. Ne kao neko ko idealizuje Zapad, već kao osoba koja je odlučila da uporedi život prije i poslije odlaska.
Milica je zaposlena u bolnici i ističe da je zadovoljna svojim poslom. Njena plata iznosi oko 2.000 eura, a radno vrijeme je jasno definisano – 40 sati sedmično. Ono što joj je u početku bilo neobično jeste količina slobodnog vremena. Ponekad, kako kaže, ima osjećaj da ga ima čak i previše. Nedavno je dobila sedam dana pauze bez ikakvog posebnog razloga, što joj je u Srbiji bilo gotovo nezamislivo.
Posebno naglašava da su uslovi rada jasno regulisani. Noćne smjene, praznici i prekovremeni sati su dodatno plaćeni, bez izuzetaka. U slučaju dužeg bolovanja, zaposleni dobijaju 80 posto plate nakon četiri sedmice, a oni koji se suoče s težim zdravstvenim problemima imaju pravo na dodatnu finansijsku i medicinsku podršku. Za Milicu, ta sigurnost znači mirniji san i manje straha od nepredviđenih situacija.
Kada je riječ o majčinstvu, ističe da su buduće majke u Njemačkoj posebno zaštićene. Tokom porodiljskog odsustva primaju punu platu, a roditelji imaju mogućnost višegodišnjeg odsustva nakon rođenja djeteta. Ta sigurnost daje ženama osjećaj da nisu primorane birati između porodice i posla, što je za mnoge bio ključni razlog odlaska.
- Jedna od najčešćih zabluda, prema Milicinim riječima, jeste da je život u Njemačkoj drastično skuplji. Kada su u pitanju osnovne namirnice, razlike gotovo da nema. Neki proizvodi jesu skuplji, ali su drugi pristupačniji, pa se na kraju sve izjednači. Ono što pravi razliku jesu dodatni troškovi, prije svega stanovanje i komunalije, koji zavise od lokacije.
Milica za stan od 50 kvadrata plaća 490 eura mjesečno, a u taj iznos su uključeni svi troškovi osim struje. Račun za struju iznosi oko 50 eura. Sistem obračuna joj je u početku bio neobičan – tokom godine se plaća procijenjeni iznos, a na kraju se pravi obračun. Ako su troškovi manji, novac se vraća, a ako su veći, razlika se doplaćuje. Transparentnost sistema joj uliva povjerenje, jer tačno zna gdje njen novac ide.
Ipak, Milica ne tvrdi da je odlazak rješenje za sve. Kaže da novac i uređen sistem ne mogu u potpunosti nadomjestiti odsustvo doma, prijatelja i porodice. Postoje trenuci kada tišina stranog grada boli više nego finansijska nesigurnost koju je ostavila iza sebe. Nostalgija, priznaje, ne nestaje s prvom platom.
- Kako pišu domaći mediji poput Blica, sve veći broj mladih ljudi iz Srbije odlučuje se na odlazak upravo zbog osjećaja da njihov trud kod kuće nije dovoljno vrednovan. Ipak, isti izvori navode da se mnogi, nakon prvobitnog entuzijazma, suočavaju s emocionalnim izazovima koje nisu očekivali.
Prema pisanju Večernjih novosti, oni koji se najbolje snađu u inostranstvu su upravo oni koji su svjesni da ni odlazak ni ostanak nisu savršeni izbori. Svaki put nosi svoje prednosti, ali i cijenu koju treba platiti, bilo kroz odricanje ili prilagođavanje.
Na kraju, kako ističu i analize objavljene u regionalnim i domaćim portalima, odgovor na pitanje da li je bolje otići ili ostati može dati samo onaj ko je imao hrabrosti da iskusi obje strane. Njemačka plata može poboljšati kvalitet života, ali dom nije samo mjesto – to je osjećaj. I upravo u tom raskoraku između sigurnosti i pripadnosti, mnogi danas traže svoju istinu.
