U današnjem članku vam donosimo nekoliko zanimljivosti na temu mudre podjele imovine u starosti jer pravi mir ne dolazi iz onoga što posjedujemo, već iz načina na koji to ostavljamo iza sebe.
Mnogi ljudi izbjegavaju razgovor o nasljeđu, misleći da će time prizvati kraj, ali istina je suprotna: onaj ko planira – štiti porodicu i stvara mir koji traje i poslije njega.
- Kada dođe vrijeme da roditelji razmisle o onome što ostavljaju, nije riječ samo o kućama, zemlji ili štednji – riječ je o ljubavi, poštenju i pravednosti. Jedan poznati svjetski milijarder, koji je kroz život naučio vrijednost porodice i novca, dao je savjete koji su danas zlata vrijedni. Njegova pravila, iako jednostavna, otkrivaju da prava mudrost u raspodjeli imovine ne leži u brojkama, već u razumijevanju i srcu.

Prvi korak, kaže on, jeste da napravite oporuku dok ste zdravi. Oporuka nije izraz straha od smrti, nego ljubavi prema onima koji ostaju. Bez nje, država odlučuje umjesto vas, često kroz spore i bolne procese. Kada je volja jasno izražena, porodica je zaštićena, a poštovanje prema pokojniku ostaje netaknuto. Oporuka napisana u miru sprečava svađu u žalosti.
Drugi važan princip je razlikovati “jednako” od “pravedno”. Nije uvijek rješenje da svi nasljednici dobiju isto. Pravednost uzima u obzir potrebe: dijete s invaliditetom ili zdravstvenim problemom, supružnik koji je pružio dugogodišnju brigu, ili član porodice koji je već osiguran i ne treba dodatno breme. To nije favoriziranje, već razumijevanje – a pravi roditelj to zna. Kako bi rekao milijarder: “Jednakost dijeli isto, pravednost dijeli ispravno.”
- Treće, treba razgovarati otvoreno s porodicom. Tišina je najveći neprijatelj porodičnog mira. Kada roditelji objasne razloge svojih odluka, možda neće svi biti sretni, ali će razumjeti. Takav razgovor ruši zidove sumnje i sprječava ogorčenost. Ljubav se ne mjeri količinom naslijeđa, nego poštenjem kojim se ono dijeli.
Kako piše Jutarnji list, stručnjaci za porodično pravo ističu da su sporovi oko nasljedstva najčešći izvor razdora među rodbinom, naročito kada se odluke donose u tajnosti. „Otvoren razgovor često vrijedi više od same oporuke,“ navodi se u jednom članku, „jer ostavlja jasnoću, a jasnoća donosi mir.“
Četvrto, jedan dio imovine, makar i mali, vrijedi ostaviti u humanitarne svrhe. Kada imovina pomogne drugima, ona ne nestaje – pretvara se u naslijeđe dobrote. Donacija školi, bolnici, lokalnoj zajednici ili talentiranim mladima bez sredstava čini da se ime donatora pamti s poštovanjem. Novac koji čini dobro ne gubi vrijednost – on raste kroz zahvalnost onih kojima pomogne.

Peto, ne treba ostavljati previše bez kontrole. Preveliko nasljedstvo može biti teret, naročito za mlade koji još uče o odgovornosti. „Pretjeran novac može oduzeti motivaciju“, govorio je taj milijarder, ističući da se djeci više pomaže ulaganjem u obrazovanje, vještine i iskustvo, nego u bankovne račune. Pravo nasljeđe nije bogatstvo, već sposobnost da se s njim pametno postupa.
Prema pisanju Večernjeg lista, sve više ljudi u regiji danas planira imovinu uz pomoć stručnjaka – notara, advokata i finansijskih savjetnika – kako bi izbjegli nepotrebne sukobe. Stručnjaci naglašavaju da je pravna sigurnost jednako važna kao i emotivna pravednost. Oporuka koja nije pravilno napisana može poništiti godine truda i stvoriti podjele koje se više ne mogu zaliječiti.
- Šesto, imovina je, u svojoj suštini, odraz karaktera. Nije važno koliko posjedujete, već kako se ophodite prema onome što imate. Pravedna podjela nije samo pitanje zakona, nego i moralnog integriteta. Kada djeca vide da je roditelj dijelio pošteno, nauče lekciju koja vrijedi više od novca. Jer, “bogatstvo koje donosi svađu nije bogatstvo, već teret.”
Kako prenosi Klix.ba, psiholozi upozoravaju da podjela imovine često testira odnose među braćom i sestrama. Oni koji su odrasli u slozi lako mogu postati stranci ako se odluke donesu bez komunikacije. Zato je, kažu, važno ostaviti ne samo nasljedstvo, već i duhovni temelj porodice – mir, poštovanje i zahvalnost.

- Na kraju, prava vrijednost ne leži u zemljištu, kućama ni računima. Sve to može promijeniti vlasnika, ali ono što nikada ne nestaje jesu vrijednosti koje roditelji ostave u srcima svoje djece – ljubav, dostojanstvo i poštenje. Kad dođe kraj, neće se brojati koliko smo imali, nego kako smo živjeli i kakve smo ljude iza sebe ostavili.
Zato planirajte mudro. Razgovarajte otvoreno. Podijelite pravedno. I iznad svega, ostavite trag dobrote. Jer, pravo bogatstvo nije ono što djeca naslijede u rukama – nego ono što ponesu u srcu.






