U današnjem članku vam donosimo nekoliko zanimljivosti na temu Mitrovdana, jednog od najznačajnijih praznika u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, koji se obilježava sutra, 8. novembra.
- Mitrovdan, posvećen svetom Dimitriju Solunskom, zauzima visoko mjesto među srpskim slavama, a smatra se i danom bogatim simbolikom, narodnim običajima i vjerovanjima koja su se prenosila generacijama.
Sveti Dimitrije Solunski, poznat i kao Mirotočivi, bio je vojvoda Soluna u vrijeme cara Maksimilijana. Umjesto da proganja hrišćane, kako mu je bilo naređeno, on je javno propovijedao vjeru u Hrista, zbog čega je bio mučen i pogubljen. Legenda kaže da su iz njegovog groba potekle mirišljave kapi smirne, što je tumačeno kao znak svetiteljstva, te je prozvan Mirotočivi. Mitrovdan je zbog toga ne samo religiozni, nego i kulturni spomenik vjere i moralne hrabrosti.
Prema pisanju portala “Narodna Baština Balkan”, Mitrovdan je u narodu duboko usađen kao simbol promjene godišnjeg doba – smatra se da tada počinje zima. U narodnoj tradiciji ovo je dan kada se završavaju poljski radovi i priprema domaćinstvo za hladne mjesece. Postoji izreka koja kaže: „Kako ti je na Mitrovdan u kući, tako će ti biti čitave zime“, čime se naglašava značaj reda, topline i zajedništva u domu.
- Narodna vjerovanja ističu da je najvažniji običaj ostati u svom domu tokom noći uoči Mitrovdana, jer onaj koga taj dan zatekne van kuće, vjerovalo se, „smucaće se“ po tuđim pragovima cijele godine. Ovaj običaj, karakterističan i za Đurđevdan, upućuje na duboku povezanost s kućnim ognjištem i porodičnim mirom.
Prema portalu „Stazama Predaka“, Mitrovdan je takođe bio važan datum za hajduke – na ovaj dan oni bi se rastajali i boravili zimu odvojeno, da bi se ponovo sastali na proljeće, na Đurđevdan. Ta tradicija utkana je u poznatu krilaticu: „Mitrov danak, hajdučki rastanak, Đurđev danak, hajdučki sastanak“. Hajduci su simbol otpora i slobodarskog duha, pa je i Mitrovdan zadržao ulogu granice između starog i novog ciklusa.
Običaji na Mitrovdan se razlikuju od kraja do kraja, ali su svuda prožeti simbolikom zaštite doma i napretka porodice. U Šumadiji se, na primjer, u svaki ugao sobe stavljao belutak kako bi se otjerali miševi. Žene toga dana ne uzimaju u ruke vreteno, makaze ili češalj, vjerujući da bi to moglo donijeti nesreću u kući. Takođe, vjeruje se da djeca ne treba da se grde ili kažnjavaju na Mitrovdan – jer će, ako se to desi, biti nestašna i nemirna čitave godine.
Prema tekstu u magazinu „Naš Zavet“, Mitrovdan je jedna od pet najčešće slavljenih slava u Srbiji. U crkvama se služi liturgija u čast svetog Dimitrija, a u domovima se reže slavski kolač i pali svijeća za porodično zdravlje. Oni koji ne slave, obično goste domaćine ili prisustvuju zajedničkim molitvama. U oba slučaja, naglasak je na zahvalnosti i jedinstvu sa precima.
- Mitrovdan je i mjerilo za predviđanje zime. Ako je toga dana hladno ili vlažno, vjeruje se da će i zima biti duga i oštra. Nasuprot tome, lijep i sunčan dan nagovještava blagu zimu. To je još jedan primjer kako su naši preci, u nedostatku savremene meteorologije, pažljivo posmatrali prirodu i gradili tradiciju u skladu s njenim ritmovima.
Mitrovdan nas tako podsjeća da je vjera duboko ukorijenjena ne samo u hramovima, nego i u običnim svakodnevnim ritualima koji povezuju čovjeka s prirodom, porodicom i bogom. U vremenu užurbanosti i otuđenosti, ovaj praznik vraća nas korijenima, ognjištu i onome što je trajno i sveto.
Ukoliko ga doživimo srcem, shvatićemo da Mitrovdan nosi poruku mira, domaće topline i podsjetnik da nikada ne zaboravimo gdje nam je dom – i kome pripadamo.
