U današnjem članku vam pišemo na temu Svetog Averkija Jerapoljskog, sveca čiji se život i djela posebno obilježavaju 4. novembra, kada ga vjernici Srpske pravoslavne crkve slave s dubokim poštovanjem i zahvalnošću.
- U nastavku slijedi prepričana verzija njegovog životopisa, pisana u trećem licu i s emocionalnim tonom koji oslikava svu duhovnu snagu ovog svetitelja.
Sveti Averkije Jerapoljski bio je episkop grada Jerapolja u Frigiji, na području današnje Turske. U vrijeme kada je živio, ovaj grad bio je pretežno naseljen neznabošcima, dok je hrišćana bilo vrlo malo. Upravo to je bio izvor velike tuge za Svetog Averkija, koji je neumorno molio Boga da prosvijetli srca njegovih sugrađana i izvede ih iz tame idolopoklonstva. Njegove molitve nisu bile uzaludne.
- Jednog dana, tokom velikog idolskog praznika, Averkije je ušao hrabro u hram pun kipova i – vođen snažnom vjerom – razbio ih sve. Ovaj čin izazvao je bijes okupljenih neznabožaca, koji su ga htjeli ubiti na mjestu, ali se desilo čudo: trojica mladih ljudi, obuzeta demonskim silama, pala su pred njim i počela se grčiti i urlati. Svetitelj je nad njima izgovorio molitvu i istjerao demone, čime je zadobio poštovanje i divljenje okupljenih. Zahvaljujući tom trenutku, pet stotina ljudi odmah je primilo krštenje, a uskoro su se i ostali stanovnici Jerapolja obratili hrišćanskoj vjeri.
Njegovo poslanje se nastavilo i van granica grada. Glas o čudima Averkijevim proširio se, pa su ga mnogi tražili kao iscjelitelja i duhovnog vođu. Jedan od najpoznatijih primjera je kada je ženi jednog regionalnog upravitelja, koja je bila slijepa, molitvom povratio vid. Time je i njen sin, kao i mnogi drugi svjedoci, povjerovao u Hrista i krstio se.
Ipak, najveći izazov došao je kada je Sveti Averkije, iako u poodmaklim godinama, bio pozvan u Rim da iscijeli carevu kćer koja je izgubila razum. Svetitelj se nije oglušio na poziv, već je otputovao, pomogao nesrećnoj djevojci i još jednom pokazao da vjera i molitva čine čuda.
- Iako je stekao veliku slavu, Averkije nikada nije tražio zemaljsku nagradu. Kada mu je jedan knez ponudio deset kila zlata kao znak zahvalnosti za oslobođenje od zlog duha, Sveti Averkije to je odbio i jednostavno pokazao na komad ječmenog hljeba, rekavši da oni koji se njime hrane smatraju zlato običnim blatom.
Ovo duboko simbolično odbijanje svjetovnog bogatstva učinilo je Averkija još većim u očima vjernika, jer je pokazalo koliko je bio vezan za skromnost, vjeru i duhovne vrijednosti. Njegov život bio je neprestano svjedočanstvo borbe protiv zla, kako vidljivog, tako i duhovnog. Čak su se i demoni bojali njegovog imena, pokoravajući se njegovim zapovijedima u ime Boga.
Sveti Averkije je svoj život završio u dubokoj starosti, okružen zahvalnim vjernicima grada Jerapolja, koji su ga do posljednjeg daha smatrali svojim duhovnim ocem. Bio je kraj II vijeka kada se preselio u vječnost, ali je njegovo djelo nastavilo da živi kroz vjeru i običaje koje su ljudi zadržali do danas.
- Sjećanje na njegove riječi i djela odražava se i u savremenim običajima. Vjernici, inspirisani njegovim primjerom, i danas na njegov dan jedu ječmeni hljeb, vjerujući da tako jačaju svoje tijelo i duh, te usvajaju skromnost i mudrost svetitelja koji je zlato prezreo, a hljeb – simbol Božje ljubavi – uzdigao.
Prema izvoru Mitropolije crnogorsko-primorske, Sveti Averkije se smatra jednim od najvećih iscjelitelja iz ranog hrišćanstva, a njegov život predstavlja svjetionik vjere u vremenima progona.
Kako navodi Portal “Svetosavlje.org”, njegovo ime se pominje u bogoslužbenim knjigama kao uzor kršćanskog smirenja i snage, a posebno se ističe njegova sposobnost da preobrazi ljudska srca molitvom i sopstvenim primjerom.
Isto tako, u knjizi „Žitija svetih“ koju je prenio Sveti Nikolaj Velimirović, naglašava se da je Sveti Averkije bio pravi pastir svoga stada i čudotvorac kroz kojeg se mnogi obratiše Hristu, što potvrđuje ne samo njegova istorijska uloga, već i trajna duhovna snaga.
Život i djelo Svetog Averkija opominje nas i podučava: čuda se rađaju kroz vjeru, a mudrost dolazi kroz skromnost i odricanje. Njegova ostavština danas traje u molitvama, crkvenim obredima i običajima koje vjernici održavaju, kako bi u svojim srcima sačuvali duh svetitelja koji je znao da je pravo blago ono što dolazi od Boga.
- Dvije rečenice kao prepričana verzija:
Sveti Averkije Jerapoljski bio je episkop Frigije koji je čudima i molitvom doveo svoj narod do vjere u Hrista. Njegov život ostao je simbol mudrosti, skromnosti i pobjede duhovnog nad materijalnim.
