U današnjem članku vam pišemo na temu Miholjdana, praznika koji se u našem narodu posebno poštuje i čije značenje daleko prevazilazi obične kalendarske datume.
- Miholjdan nije samo još jedan crkveni praznik, već trenutak kada ljudi osjete smjenu godišnjih doba, mir i toplinu koja dolazi pred hladne zimske dane. O tome svjedoče i običaji, vjerovanja i simbolika koju je narod sačuvao kroz vjekove.
Miholjdan, ili dan svetog arhangela Mihaila, obilježava se svake godine 12. oktobra po novom, odnosno 25. oktobra po starom kalendaru. U hrišćanstvu, arhangel Mihailo se opisuje kao vođa nebeskih sila, zaštitnik pravednosti i onaj koji stoji „na desnici Božijoj“. U narodnoj tradiciji, međutim, on je i simbol svjetlosti, sunca i topline, pa se vjeruje da baš tih dana Bog daruje posljednje zrake sunca pred dolazak zime – poznate kao Miholjsko ljeto. Upravo zato, kada na Miholjdan grije sunce, ljudi to tumače kao dobar znak: produžetak lijepog vremena i milost da se završe poslovi na polju i oko kuće.
- Na selima je nekada ovaj praznik bio u znaku zajedništva. Porodice su se okupljale oko ognjišta, zahvaljivale na plodovima i bogatoj žetvi, a u domovima se pripremao poseban ručak. Palila se svijeća u čast arhangela Mihaila, a na trpezi se našlo ono što simbolično donosi blagostanje – pogača, med, orasi i vino. Posebno se vodilo računa da taj dan prođe u miru i blagosti, jer se vjerovalo da kako ga čovjek provede, takva će mu biti i naredna godina.
Jedno od vjerovanja vezanih za Miholjdan jeste i ono da se duše preminulih tog dana nalaze bliže svijetu živih. Zato su ljudi odlazili na groblja, obilazili grobove svojih predaka i palili svijeće. Bio je to čin zahvalnosti i sjećanja, ali i način da se podsjeti na povezanost između generacija. Stariji su uvijek naglašavali da ako je na Miholjdan sunčano i vedro, očekuje se duga i blaga jesen, dok oblačan i kišovit dan nagovještava brzi dolazak zime.
Kao i za mnoge druge velike praznike, i za Miholjdan postoje određene zabrane i upozorenja. Ne valja započinjati nove poslove, jer se vjeruje da ono što se tog dana pokrene neće imati dug vijek. Takođe, nije preporučljivo svađati se ni zamjerati, budući da se kaže: „ko se na Miholjdan posvađa, cele godine mira neće imati“. Ljudi su izbjegavali da peru, šiju ili presvlače posteljinu, jer se smatralo da to odnosi blagost iz kuće. Putovanja na daleka mjesta takođe nisu bila poželjna – taj dan, govorili su stari, treba provesti uz dom i ognjište.
Ovo vjerovanje i danas ima svoje mjesto u kulturi. Etnolozi u Srbiji navode da su običaji vezani za Miholjdan jedni od rijetkih koji su se zadržali u ruralnim krajevima, upravo zbog duboke simbolike povezanosti s prirodom i porodicom (Izvor: Etnografski muzej u Beogradu). Oni naglašavaju da su narodne zabrane imale praktičnu stranu – sprečavale su naprezanje i nepotrebne poslove u vrijeme kada je porodica trebalo da bude na okupu.
- Posebna simbolika Miholjdan nosi kroz pojavu Miholjskog ljeta – nekoliko toplih i sunčanih dana u oktobru. U narodu se kaže da ih arhangel Mihailo daruje ljudima kako bi završili poslove na polju prije nego što stigne prava zima. Ti dani nisu samo vremenska pojava, već i znak Božije milosti i prilika da se ljudi zahvale na onome što imaju. Upravo zato se vjerovalo da ako na Miholjdan grije sunce, cijela jesen će biti blaga, a porodica će u domu osjećati mir i toplinu.
I u Bosni i Hercegovini ovaj praznik ima snažno uporište. Prema podacima Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, Miholjdan je vijekovima bio povezan sa zahvalnošću za plodove zemlje, pa su ljudi donosili darove u crkvu, od grožđa i oraha do meda i pogače (Izvor: Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska). Ovi običaji pokazali su koliko je praznik ujedno duhovni i životni – proslavljajući ga, narod je obilježavao i kraj jednog godišnjeg ciklusa.
- Slično se održava i u Hrvatskoj, posebno u dalmatinskim selima, gdje se Miholjdan smatrao vremenom kada ljudi treba da pokažu zahvalnost i skromnost. Centar za tradicijsku kulturu u Vinkovcima bilježi da su u tim krajevima domaćice na Miholjdan pripremale trpezu bez mesa, naglašavajući simbol posta i molitve (Izvor: Centar za tradicijsku kulturu Vinkovci). Ovaj običaj opstao je i danas, a mnoge porodice ga čuvaju kao znak poštovanja prema precima.
Danas, kada se mnogi stari običaji zaboravljaju, Miholjdan ostaje podsjetnik na ono što je u životu najvažnije – mir, porodicu i zahvalnost. Ako na taj dan zasja sunce, narod će reći da je znak da će godina biti blaga i plodna. I možda je upravo u toj jednostavnoj vjeri skrivena snaga ovog praznika – da čovjek, makar na trenutak, zastane, osvrne se na ono što ima i poželi mir u svom domu.
