Kada se 1999. godine u Bangkoku rodila djevojčica po imenu Supatra Nati Sasupan, ljekari su ostali bez riječi. Njeno cijelo tijelo, uključujući i lice, bilo je prekriveno gustom kosom, zbog čega su joj oči, nos i usne jedva dolazili do izražaja.Više o ovoj devojcici saznajte u nastavku …
Roditelji su isprva bili uplašeni jer nikada ranije nisu čuli za takvo stanje. Tek kasnije, nakon brojnih pregleda, potvrđeno je da njihova kćerka boluje od izuzetno rijetkog Ambrasovog sindroma, koji se javlja kod samo nekoliko desetina ljudi na svijetu.
- Djetinjstvo joj nije bilo lako. Djeca iz njenog okruženja davala su joj okrutne nadimke – nazivali su je „djevojka vučica“ ili „majmunsko lice“. Takve riječi znale su je povrijediti, ali nikada nisu uspjele da joj oduzmu unutrašnju snagu. Supatra je rasla svjesna svoje različitosti, ali i odlučna da je ne pretvori u slabost. Govorila je sebi da je ista kao i svi drugi i da njena vrijednost ne zavisi od izgleda.
Najveća podrška stizala je iz porodice. Njeni roditelji nikada nisu dozvolili da se osjeća manje vrijednom. Majka je često ponavljala da je upravo ona najveći dar koji su mogli dobiti. Zahvaljujući toj ljubavi i toplini doma, Nati je naučila da hoda uzdignute glave, bez obzira na to što je svijet oko nje često bio surov.
- Vremenom je i školska sredina počela da je prihvata. Isprva posmatrana sa znatiželjom, kasnije je postala jedno od omiljenih lica među učenicima. Njena prirodna vedrina i duhovitost osvajali su ljude, a njena hrabrost da ne skriva sebe davala je primjer drugima. Umjesto da se povuče u sjenku, pronašla je način da bude dio zajednice.
Kako je ulazila u tinejdžerske godine, sve više je obraćala pažnju na svoj izgled. Odluka da obrije dlake sa lica bila je prekretnica – prvi put su ljudi jasno vidjeli njene crte lica. Pogledi koji su je nekada pratili iz radoznalosti sada su se pretvorili u iznenađenje i divljenje. Umjesto nadimaka i zadirkivanja, počela je da dobija komplimente i podršku.
Ali ono što je promijenilo njen život iz korijena nije bila samo odluka da pokaže lice – već činjenica da je pronašla ljubav. Mladić kojeg je najprije smatrala prijateljem postao je njen partner i oslonac. Njihova veza rasla je polako, na povjerenju i iskrenosti, i pokazala joj da postoje ljudi kojima izgled zaista nije važan. Kada ju je zaprosio, Nati je rekla „da“ bez imalo sumnje.
- Njihovo vjenčanje bio je trenutak koji je obilježio novo poglavlje njenog života. Na dan kada je postala supruga, odlučila je da potpuno obrije lice. Za mnoge je to bio šok – jer iza dlačica koje su je obilježile od rođenja krilo se lice mlade žene sa nježnim crtama i iskrenim osmijehom. Ljudi su je gledali drugim očima, ali ona je znala da je prava promjena došla iznutra.
Nati danas živi spokojno i sretno. Iako i dalje nosi sindrom zbog kojeg je cijeli svijet prepoznao, ona više nije „djevojčica sa majmunskim licem“, nego žena koja je pokazala da ljubav, snaga i samopouzdanje mogu nadvladati sve prepreke. Njena priča je dokaz da se hrabrost ne mjeri time koliko lako izgledaš svijetu „normalno“, već koliko si spreman da prihvatiš sebe i nastaviš dalje.
- Za mnoge, Nati je inspiracija. Njena transformacija nije samo fizička, već i emotivna – od djeteta koje je nosilo teret zadirkivanja do žene koja je pronašla sreću i ljubav. Ona podsjeća da prava ljepota nije u savršenstvu, već u tome da voliš i budeš voljen bez obzira na sve.
