Milena je odrasla vjerujući u priču koja joj je oblikovala djetinjstvo da je njen otac izgubio život tokom ratnih godina u Bosni. Njena majka, želeći da joj pruži sigurnost i mir, preselila ju je u Beograd 1997. godine.
- O ocu su ostale tek nejasne uspomene: ime, nekoliko krhotina sjećanja i tišina koja je postajala sve glasnija kako je vrijeme prolazilo. Milena je prestala da pita, ubjeđujući sebe da je to poglavlje zauvek zatvoreno.
Ipak, život je pripremio obrt koji niko nije mogao predvidjeti. Jedan običan izlet na maturantskoj ekskurziji pretvorio se u trenutak koji će joj preokrenuti svijet.Bilo je to na Jahorini. U društvu prijatelja uživala je u mladalačkom zanosu, smijehu i svježem planinskom vazduhu. Ali usred tog bezbrižnog dana, prišao joj je stariji čovjek i obratio joj se pitanjem koje je odjeknulo dublje od bilo čega što je dotad čula: „Izvini, jesi li ti Milena?“
Zatečena, samo je potvrdno klimnula. Uslijedilo je objašnjenje koje joj je sledilo krv u žilama – rekao je da je bio najbolji prijatelj njenog oca Mladena. Potom je iz džepa izvadio telefon i pokazao fotografiju: njen otac i on, nasmijani na fudbalskom terenu, u trenucima mladosti i energije.
U tom trenutku, cijela njena stvarnost počela se rušiti. Kako je moguće da je otac živ, kada je godinama vjerovala da je mrtav? Zašto bi majka skrivala tako važnu istinu? Mučile su je dileme, a srce joj je istovremeno ispunilo uzbuđenje i strah.
- Čovjek joj je ispričao da je čuo kako se njen otac preselio u Kanadu, gdje je zasnovao novu porodicu. Nije imao društvene mreže, pa je i sam želio saznati nešto više o njemu. Milena je stajala nemoćna pred naletom emocija. Svijet u kojem je odrasla, izgrađen na bolnoj laži, odjednom je bio doveden u pitanje.
Taj susret na Jahorini bio je trenutak kada je odlučila da više neće živjeti u neznanju. Pojavila se iskra odlučnosti – pronaći oca, bez obzira na cijenu. Čovjek joj je dao još nekoliko tragova: otac je nekada igrao fudbal, bio omiljen u društvu, uvijek spreman na šalu i druženje. Ali jedno pitanje joj nije dalo mira – da li je ikada pitao za nju?
- Ova priča podsjeća na brojne slične sudbine s prostora bivše Jugoslavije. Prema pisanju Blica, mnogi ljudi i dalje tragaju za članovima porodice nestalim tokom ratnih godina, a istina često ispliva decenijama kasnije, kada se najmanje očekuje. Milenin slučaj je samo još jedan dokaz koliko prošlost može neočekivano da zakuca na vrata.
Imala je tek osamnaest godina kada je dobila novi životni zadatak. Umjesto da maturu pamti samo po druženjima i fotografijama, ona je ponijela teret pitanja koje nikada ranije nije znala da postavi. Ko je zapravo njen otac i zašto je majka izabrala da ćuti? To je postalo pitanje svih pitanja.
U danima koji su uslijedili, osjećala se rastrzano između ljutnje i želje da shvati majčine razloge. S jedne strane, ogorčenost jer joj je istina uskraćena. S druge, slutnja da je majka vjerovatno pokušavala da je zaštiti od nečega što je tada izgledalo preteško za dijete.
Kako navodi Politika, stručnjaci za porodičnu dinamiku često naglašavaju da roditelji u kriznim vremenima biraju tišinu jer vjeruju da time štite djecu. Ali ta tišina često postane izvor najveće boli kada dijete odraste i spozna da mu je oduzeto pravo na istinu. Upravo se to desilo Mileni.
- Fotografija koju je vidjela na tuđem telefonu nije bila samo prizor iz prošlosti. Ona je za Milenu postala vrata kroz koja je morala proći da bi pronašla svoj identitet. Od tog trenutka više nije bila samo djevojka koja završava srednju školu; postala je neko ko kreće na ličnu potragu.
Takve potrage, prema istraživanju koje je objavio N1, nerijetko završe pomirenjem, ali ne uvijek sa sretnim ishodom. Ponekad istina bude bolnija od same laži. Ipak, činjenica da se istina pronađe, koliko god teška bila, ljudima donosi olakšanje i osjećaj da ponovo upravljaju sopstvenim životom.
Za Milenu, oktobar te godine nije bio samo mjesec ekskurzije i mladalačke radosti. Bio je početak njenog suočavanja sa stvarnošću, početak puta ka ocu kojeg nikada nije prestala nositi u sebi, iako nije znala da je živ. Nada i strah isprepleli su se u njenoj duši, ali jedno je bilo jasno – priča tek počinje.
