Kako temperature padaju i dani postaju prohladni, mnogi se suočavaju s neočekivanim “gostima” u svojim domovima smrdibubama. Ovi mali insekti, poznati po svom karakterističnom i izrazito neugodnom mirisu, traže topla i suha mjesta kako bi preživjeli zimu.
- Upravo ih ta potreba vodi do pukotina u fasadama, loše izoliranih prozora i drugih sitnih otvora kroz koje ulaze u kuće i stanove. Zato je prvi korak u borbi protiv smrdibuba zatvaranje svih rupa i oštećenja na vanjskoj strani objekta, jer prevencija uvijek donosi najbolje rezultate.
Smrdibube pripadaju porodici Pentatomidae i lako se prepoznaju po ovalnom, spljoštenom tijelu i karakterističnom trouglastom dijelu na leđima koji prekriva dio abdomena. Njihova veličina rijetko prelazi dva centimetra, a najčešće su u nijansama smeđe i zelene boje. Miris kojim su postale poznate potječe iz posebnih žlijezda i koristi se isključivo kao obrana od predatora. Kada se osjećaju ugroženo, tada oslobađaju te hemikalije, što čovjeku može biti neugodno, ali za zdravlje nije opasno.
- Prirodna sredstva protiv ovih napasnika često se pokazuju učinkovitima. Vrtlari preporučuju prskanje biljaka otopinom sode bikarbone i vode, dok mnogi savjetuju postavljanje mente i češnjaka blizu ulaza i prozora. Miris tih biljaka smrdibubama je izrazito odbojan pa će ih zaobići u potrazi za skloništem. Neki idu i korak dalje, pa koriste eterično ulje paprene metvice razrijeđeno u vodi te ga raspršuju po kritičnim mjestima poput prozorskih dasaka i balkonskih vrata. Na taj način stvaraju zaštitnu aromatičnu barijeru.
Stručnjaci iz Agronomskog fakulteta u Zagrebu ističu da smrdibube ne nanose ozbiljnu štetu ljudima ako ostanu u zatvorenom prostoru. U većini slučajeva pronađu mirno mjesto, prezime, a potom uginu i ostanu neprimijećene do proljeća. Iako njihova prisutnost može biti uznemirujuća, važno je znati da se tokom zime ne razmnožavaju u domovima, što znači da nema straha od njihove invazije u zatvorenom prostoru.
Ipak, neugodan miris predstavlja pravi problem kada ih neko pokuša ukloniti golim rukama. Zato se preporučuje korištenje papira ili rukavica kako bi se pažljivo iznijele van, bez uznemiravanja. One se najčešće smjeste na zavjese, iza namještaja ili na druga mirna mjesta u domu gdje mogu provesti hladne mjesece.
Osim što se njihova prisutnost u kućama doživljava kao smetnja, smrdibube su i poznati poljoprivredni štetnici. Njihova prehrana temelji se na biljnim sokovima, a mogu oštetiti plodove i lišće u vrtovima. Poljoprivrednici i hobisti često pribjegavaju prirodnim metodama zaštite jer kemijska sredstva mogu narušiti ravnotežu u vrtu. Tako se, primjerice, pripravci od čilija i češnjaka kuhani u vodi koriste kao prirodni repelent. Kada se takva tekućina ohladi i razrijedi, može se raspršivati po biljkama i otvorima u kući, stvarajući dodatnu barijeru protiv ovih insekata.
- Prema pisanju portala 24sata.hr, mnogi vlasnici kuća svjedoče da smrdibube posebno bježe od mirisa metvice. Postavljanje staklenki s mentom na prozore i balkone ili prskanje eteričnim uljem paprene metvice pokazalo se kao vrlo efikasna obrana. Osim toga, kombinacija octa i vode u bočici s raspršivačem može poslužiti kao jednostavno rješenje koje tjera smrdibube iz prostora.
Na našem području poznate su i dvije srodne vrste smrdibuba – Raphigaster nebulosa i Dolycoris baccarum. Iako na prvi pogled nalikuju klasičnim smrdibubama, razlikuju se po sitnim dlačicama na tijelu. Bez obzira na vrstu, sve koriste isti mehanizam obrane – neugodan miris koji ih čini nepoželjnima u zatvorenom prostoru.
Kako navodi Hrvatski zavod za zaštitu bilja, najbolji način borbe protiv smrdibuba jeste kombinacija prevencije i prirodnih sredstava. Redovito zatvaranje svih pukotina, održavanje prozora i vrata te korištenje biljnih pripravaka znatno smanjuju njihovu prisutnost. Ako se ipak nađu u domu, važno je ne paničariti – one nisu opasne, već samo traže zaklon.
- Na kraju, iako su smrdibube često neželjeni gosti, treba imati na umu da ne donose ozbiljne prijetnje. Njihova prisutnost može biti dosadna, ali uz malo pažnje i korištenje prirodnih metoda, lako se sprječava njihovo zadržavanje u kući. Miris metvice, češnjaka ili čilija postaje jednostavna, a pritom ekološki prihvatljiva zaštita. Umjesto da ih uništavate, dovoljno je stvoriti okruženje koje im nije privlačno i tako ih nježno usmjeriti dalje od vašeg doma.
