Život Mary iz temelja se promijenio jedne večeri, u trenutku kada je shvatila da njena devetogodišnja kćerka Ellie posjeduje instinkt koji joj je doslovno spasio život. Sve je počelo prije gotovo godinu dana, kada je Mary, samohrana majka, na jednoj zabavi upoznala Jamesa.
- Bio je onaj tip muškarca kojeg mnogi zamišljaju kao idealnog partnera – šarmantan, brižan, uspješan. Najviše od svega, znao je kako osvojiti srca ljudi oko sebe. Čak je prema Ellie pokazivao pažnju i strpljenje, pomažući joj oko domaćih zadataka i ponašajući se poput oca kojeg nikada nije imala.
Mary je godinama sama podizala dijete, stavljajući ga ispred vlastitih potreba. Kada je James ušao u njihov život, činilo se da je konačno došao trenutak da i ona pronađe sreću. Vjerovala je da je zaslužila ljubav, a on se činio kao ostvarenje njenih snova. Ellie, s druge strane, nije dijelila majčino oduševljenje. Bila je pristojna, ali rezervisana, nikada ga nije potpuno prihvatila. Mary je to pripisivala dječijoj nesigurnosti i mislila da je potrebno samo vrijeme.
Njihova veza napredovala je brzo. Nakon godinu dana odlučili su se vjenčati. Iako je odluka mnogima djelovala ishitreno, Mary je osjećala da je konačno pronašla mir. Vjenčanje je bilo jednostavno, ali lijepo. Ellie nije bila sretna, ali je pristala – jer je željela vidjeti majku zadovoljnu.
Prve sedmice braka izgledale su bajkovito. James je organizovao posebnu večeru – intimni trenutak za njih troje, sa svijećama i vinom. Mary je obukla svoju omiljenu zelenu haljinu, osjećajući se kao da je njen život napokon na svom mjestu. Ali te noći, bajka se počela rušiti.
Dok je Mary podizala čašu vina, Ellie je naglo izgovorila rečenicu koja je promijenila sve: „Mama, nemoj piti iz te čaše!“ Glas joj je bio oštar, pun straha. Mary je zastala, zbunjena. Ellie je kroz suze priznala da je vidjela Jamesa kako je prije večere nešto ubacio u piće.
James je reagovao smireno, gotovo previše smireno. Tvrdio je da je riječ o kocki šećera, jer voli slatko vino. Ali Mary, iako zbunjena, odlučila je vjerovati instinktu svoje kćerke. Zamijenila je čaše i uzela uzorke vina, odlučivši da ih testira na poslu, gdje je imala pristup osnovnim toksikološkim analizama.
Rezultati su je šokirali. U njenom vinu pronađen je Zolpidem, snažan sedativ koji u većim dozama može izazvati nesvjesticu, gubitak pamćenja pa čak i ozbiljne zdravstvene posljedice. Dokazi su bili jasni: neko je pokušao da je drogira.
Mary nije mogla spavati. Dok je James mirno disao pored nje, odlučila je istražiti dalje. Otvorila je njegovu ladicu i pronašla bilježnicu koja joj je sledila krv u žilama. Unutra su bila imena žena, brojevi, datumi i bilješke o nestancima. Pod jednom fotografijom pisalo je: „Michelle T. – nasljedstvo. Nestala.“ Pod drugom: „Laura M. – simptomi. Odustala.“ A onda – fotografija nje i Ellie, sa porukom napisanom crvenom tintom: „Mary R. – pristup lijekovima putem klinike. Brzo ćemo se kretati. Nema svjedoka.“
Tog trenutka, Mary je znala da mora djelovati. Spakovala je Ellie i šapatom joj rekla: „Idemo kod bake.“ Sve dokaze ponijela je sa sobom i odmah otišla u policiju.
Uskoro se otkrilo da James nije bio ono za šta se izdavao. Njegovo pravo ime bilo je Jonathan Myers, čovjek sa kriminalnom prošlošću ispunjenom prevarama, krađama identiteta i nizom misterioznih nestanaka. Kada je policija pretresla njegov automobil, pronašli su dodatne sedative i lažne dokumente.
Blic je u jednom od tekstova o sličnim slučajevima istakao da se ovakvi prevaranti često kriju iza šarma i lažnog osjećaja sigurnosti, ciljajući ranjive žene, posebno samohrane majke. To objašnjava zašto je Mary bila savršena meta – povjerljiva, željna ljubavi i uvjerena da je napokon pronašla partnera.
James je uhapšen bez otpora. Nije rekao ni riječ – samo se zagonetno smiješio, kao da ga ništa ne može iznenaditi. Mary je osjećala i strah i olakšanje u isto vrijeme. Imala je dokaz, spasila je sebe i svoju kćerku, ali je znala da će tragovi te noći ostati zauvijek.
Kurir.rs je podsjetio da je u sličnim situacijama presudna uloga djece, čija intuicija i pažnja mogu spriječiti tragediju. Ellie je, iako dijete, pokazala hrabrost i odlučnost, dokazavši da djeca često vide ono što odrasli ne žele priznati.
Za zajednicu u kojoj su živjele, Ellie je postala prava mala heroina. Priče o njenoj hrabrosti proširile su se lokalnim medijima. Mary je svakodnevno zahvaljivala kćerki što je imala hrabrosti da kaže istinu i spriječi tragediju.
Večernje novosti navode da ovakvi slučajevi otvaraju i šira pitanja o zaštiti žena i kontrole pristupa lijekovima koji se mogu zloupotrijebiti. Mary, koja je radila u medicinskoj ustanovi, sama je imala pristup sedativima – što je James isplanirao iskoristiti.
Mjeseci nakon hapšenja bili su ispunjeni oporavkom. Strah se polako povlačio, ali ožiljci su ostali. Ipak, Mary i Ellie su ponovo osjećale sigurnost. Njihova priča postala je upozorenje i inspiracija drugima – dokaz da hrabrost i budnost mogu spasiti život.
Dok su jedne večeri sjedile zajedno, Mary je pogledala kćerku i rekla: „Hvala ti što si gledala, Ellie. Spasila si mi život.“
