Odnosi između roditelja i djece uvijek se doživljavaju kao nešto sveto i neupitno, ali stvarnost pokazuje da nisu svi ljudi trebali postati roditelji. Kada ljubavi i brige nema na početku, teško je očekivati da će ih biti u kasnijim godinama.
- Upravo to otkriva priča jedne žene, koja je otvoreno progovorila o svom teškom odnosu s majkom i odluci da je smjesti u starački dom.Kako majke i očevi stare, mnogi osjete bolnu usamljenost i odbačenost. Oni traže pažnju djece, žele posjete, podršku i znakove ljubavi. No, ima i onih koji tvrde da su sami krivi za to što u starosti ostaju bez nježnosti i razumijevanja. Tako i ova žena, najstarija kćerka u porodici, objašnjava da su majčina ponašanja tokom života duboko oblikovala njihov odnos.
Prisjećajući se djetinjstva, kaže da je otac bio vrijedan i privržen, dok je majka često pokazivala hladnoću i nezadovoljstvo. Kćerka vjeruje da je njeno rođenje bilo više posljedica okolnosti nego želje majke, što je ostavilo trag na njihovom odnosu. Otac je izdržavao porodicu, a majka je rijetko pokazivala ljubav, umjesto toga dijelila kritike i nadimke.
Kroz godine, majčina narav postajala je sve teža. Iako je kasnije u starosti pokazivala znakove slabosti i skromnosti, u sjećanju kćerke ostala je slika žene koja je znala biti surova. Kada je počela pokazivati simptome demencije, porodica se suočila s teškim izborom. Na kraju, odluka je pala na starački dom, gdje je majka dobila potrebnu njegu.
- Prema pisanju portala Avaz, Bosna i Hercegovina ima veliki broj porodica koje se suočavaju s istim dilemama – da li starijim članovima omogućiti ostanak kod kuće ili ih smjestiti u ustanovu. Stručnjaci upozoravaju da društvene promjene i migracije djece u inostranstvo dodatno pogoršavaju osjećaj usamljenosti starijih ljudi.
Žena priznaje da ju je majčina promjena u starosti zbunila. Od autoritativne i često oštre osobe postala je pitoma starica, ali ona nije mogla zaboraviti sve što je doživjela. Smatrala je da su spletke protiv njenog muža i napetosti koje je unosila u dom bile još jedan dokaz da miran zajednički život nije moguć. Upravo to je bio drugi razlog za odluku o staračkom domu.
Njena braća i sestra nisu pokazali spremnost da preuzmu brigu. Unatoč obavezama prema starijima, porodice često dijele teret nejednako, a u ovom slučaju najstarija kćerka osjetila je da je ostavljena sama u donošenju teških odluka. Iako je materijalno osigurala majku i finansijski pomagala, emocionalna bliskost se nikada nije vratila.
- Prema podacima koje je objavio Klix.ba, BiH je među zemljama sa sve starijom populacijom, a kapaciteti za brigu o starijim osobama su nedovoljni. To dovodi do sve većeg pritiska na porodice, koje same moraju balansirati između posla, djece i brige o starijim roditeljima.
Priča također pokazuje koliko se sjećanja iz djetinjstva urezuju u kasnije odnose. Žena navodi da je sestra bila povlaštena i uvijek imala majčinu podršku, dok je ona osjećala distancu i hladnoću. I u starosti, kada je majka očekivala bliskost, rana iz djetinjstva bila je previše duboka da bi se zaliječila.
U staračkom domu majka je našla neku vrstu zadovoljstva – publiku kojoj se obraćala, društvo s kojim je dijelila dane. Za kćerku je to bio znak da je odluka bila ispravna. „Cijenila je vrijeme koje je provela tamo,“ rekla je, iako priznaje da osjećaj bijesa nikada nije nestao.
Kako piše Nezavisne novine, stručnjaci ističu da je narušeno povjerenje u djetinjstvu gotovo nemoguće potpuno obnoviti u kasnijim godinama. Ako djeca odrastaju bez ljubavi i podrške, teško im je da kasnije razviju blizak odnos s roditeljima, čak i kada roditelji pokažu kajanje.
- Na kraju, ova priča pokazuje koliko su porodični odnosi složeni i koliko rana iz prošlosti oblikuje sadašnjost. Majka je u starosti ostala sama, iako je imala djecu i unuke. Kćerka je osjećala smirenost tek kada je donijela odluku da je smjesti u dom, oslobođena tereta konstantnih sukoba i pritisaka.
Poruka ove priče nije da djeca trebaju napustiti roditelje, već da odnosi moraju biti građeni na međusobnom poštovanju od samog početka. Kada toga nema, starost može postati bolno ogledalo prošlih postupaka.
