U svijetu u kojem se svakodnevno čuju potresne vijesti, priča iz Turske o mladoj djevojci Berfin jedna je od onih koje ostavljaju bez daha.
- Njena sudbina, obilježena napadom kiselinom od strane bivšeg dečka, šokirala je javnost, ali i otvorila raspravu o snazi oprosta i složenoj dinamici nasilja. Ono što ovu priču čini posebno kontroverznom jeste njen kasniji izbor – odluka da se pomiri i uda za čovjeka koji joj je nanio toliko bola. To nije samo priča o nasilju, nego i o ljudskoj otpornosti, emocionalnim vezama i unutrašnjim previranjima koja prate traumatična iskustva.
Berfin je živjela običan život, s planovima i nadama za budućnost, sve dok jednog dana nije postala žrtva napada koji joj je promijenio život. Njen tadašnji dečko, Kazim Ozan Celtik, nije mogao da prihvati raskid i u trenutku slomljene strasti odlučio je da nanese neopisivu bol – polio ju je kiselinom. Posljedice su bile razorne: trajni gubitak vida na jednom oku, drastično smanjenje vida na drugom, i niz ožiljaka koji su ostavili trag ne samo na njenom tijelu nego i na duši. Svakodnevne aktivnosti pretvorile su se u borbu, a emocionalni teret bio je jednako težak kao i fizički.
- Kazim je nakon napada uhapšen i osuđen na trinaest godina zatvora, što je mnogima ulilo nadu da će pravda barem djelimično biti zadovoljena. Međutim, uslijedio je šok – nakon samo dvije godine, uz Berfinin osobni zahtjev i pravne okolnosti, pušten je na slobodu. Odluka da povuče tužbu iznenadila je javnost i pokrenula lavinu pitanja: kako oprostiti onome ko ti je uništio život? Je li riječ o ljubavi, traumi, ili o emocionalnoj zavisnosti? Odgovori su složeni i bolni, a Berfin je kroz medije pokušala objasniti da je njen čin proizašao iz mješavine emocija i unutrašnje potrebe za smirajem.
Priča je izazvala burne reakcije na društvenim mrežama. Jedni su je osuđivali, ne shvatajući kako je moguće oprostiti takvo nasilje, dok su drugi isticali da svako ima pravo na vlastiti izbor i način suočavanja s traumom. Ovakve rasprave podsjećaju i na situacije kod nas. Prema pisanju Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN), žrtve porodičnog i partnerskog nasilja često se suočavaju sa složenim emocionalnim dilemama, a mnoge se, zbog osjećaja krivice ili vezanosti za nasilnika, odlučuju da povuku prijave. Ovaj fenomen pokazuje da granica između ljubavi, straha i zavisnosti može biti nejasna i teška za razumjeti izvana.
Berfin je svoj izbor opisala kao ličnu odluku, oblikovanu iskustvom koje drugi teško mogu u potpunosti pojmiti. Dok su kritike stizale sa svih strana, ona je isticala da želi nastaviti život na način koji je za nju smislen. To ne znači da je zaboravila bol – naprotiv, taj čin je bio odraz kompleksnosti ljudske psihe i moći oprosta. Njeno vjenčanje sa Kazimom dodatno je podijelilo javnost: neki su ga vidjeli kao izdaju sopstvene žrtve, drugi kao hrabrost da se živi po vlastitim pravilima.
- Psiholozi objašnjavaju da trauma često oblikuje odluke koje izvana djeluju neshvatljivo. Fenomen poznat kao “traumatska povezanost” objašnjava zašto se žrtve ponekad vraćaju svojim nasilnicima. U intervjuu za Dnevni Avaz, domaći psihoterapeuti naglašavaju da se u takvim slučajevima radi o složenim emocionalnim mehanizmima, gdje strah, nada i emocionalna zavisnost oblikuju postupke žrtve. Takve situacije zahtijevaju stručnu podršku, ali i razumijevanje društva koje često brzopleto osuđuje.
Ono što se ne smije izgubiti iz vida jeste hrabrost koju Berfin pokazuje uprkos svemu. Iako su fizičke i emocionalne rane ogromne, ona je odlučila da preuzme kontrolu nad sopstvenim životom i donese odluke koje su u njenim očima najbolje za nju. Njena priča nije samo priča o patnji, već i o unutrašnjoj snazi da se iz traume stvori novi smisao. Time ona pokazuje da čovjek, čak i u najmračnijim okolnostima, može pronaći način da nastavi dalje, pa makar taj put izgledao nerazumljivo drugima.
Reakcije na njen izbor ne jenjavaju, a javna debata i dalje traje. Na portalu Radio Slobodna Evropa istaknuto je da ovakve priče otvaraju širu diskusiju o društvenim stavovima prema nasilju nad ženama, ali i o sistemskoj podršci žrtvama. Dok se jedni fokusiraju na šokantni aspekt njenog oprosta, drugi ističu da je važno razumjeti kontekst i pružiti žrtvama više resursa i psihološke pomoći kako bi odluke donosile slobodnije i bez pritiska traume.
- Na kraju, Berfinina priča ostaje duboko uznemirujuća, ali i inspirativna. Ona pokazuje da ljubav i oprost nisu uvijek jednostavni, da mogu poprimiti oblike koje je teško razumjeti spolja. Oprost u njenom slučaju ne znači zaborav, već izbor da nastavi živjeti po sopstvenim pravilima, koliko god ta pravila izgledala čudno drugima. Njena sudbina ostaje primjer složenosti ljudskog srca i duha, ali i podsjetnik da svaki izbor, koliko god bio neobičan, ima korijene u ličnom iskustvu i bolu koji samo pojedinac može u potpunosti razumjeti.
