U danšnjem članku vam donosimo jednu jako bolnu priču o čovjeku koji je izgubio ženu svog života.Naime ona je umrla ali je imalla želju da njen suprug pronađe novu ljubav.
- Priče koje nas najdublje pogode obično su one koje govore o ljubavi, gubitku i snazi ljudskog srca. Takva je i priča o Brendi i Davidu, paru koji je svoju ljubav kročio kroz godine, ali ju je prerano prekinula bolest. Brenda je 2001. godine izgubila bitku s rakom jajnika, ostavivši iza sebe supruga i sinove. Bol koju je porodica osjetila bila je nemjerljiva, ali ono što se dogodilo dvije godine kasnije otvorilo je novo poglavlje tuge i divljenja u isto vrijeme.
Samo dva dana prije smrti, Brenda je svojoj prijateljici povjerila pismo. U njemu nije govorila o sopstvenoj boli, već o budućnosti onih koje je voljela. Zamolila je prijateljicu da ga preda tek onda kada David pronađe novu ljubav, ženu koja će biti uz njega i njihove sinove. U toj želji krije se nevjerovatna snaga – spremnost da prihvati ono što mnogi ne bi mogli, i ljubav koja nadilazi granice života.
Dvije godine poslije, David je zaista pronašao nekoga. Kada su romantični osjećaji između njega i Jane Abraham počeli da cvjetaju, Brendina prijateljica odlučila je da je došao trenutak. Pismo je poslato lokalnoj radio stanici, gdje je glas pokojne Brende ponovo odjeknuo među ljudima.
- „Pozdrav, ja sam Brenda Schmitz. Dok budete čitali ovo pismo, ja ću podleći raku jajnika… Naložila sam prijateljici da vam ga preda onda kada moj muž krene naprijed i pronađe nekoga. Sigurna sam da će izabrati ženu punu ljubavi i saosjećanja, koja će pomoći u odgoju naših sinova,“ pisalo je u poruci.
Brenda je u pismu izrazila divljenje prema budućoj partnerici, iako je nikada nije upoznala. „Želim da zna koliko sam zahvalna na njenoj spremnosti da pruži ljubav mojim dječacima i da malom Maxu bude majka koja mu je potrebna,“ napisala je.
Ona je tražila da Jane dobije dan ili vikend samo za sebe, posvećen odmoru i zadovoljstvu, kao znak zahvalnosti što je hrabro preuzela ulogu maćehe. U tim rečenicama nije bilo ljubomore, već samo ljubavi – prema mužu, sinovima i životu koji će nastaviti bez nje. To pismo, napisano u najtežim trenucima, postalo je simbol jedne od najsnažnijih poruka koje nam ljudska dobrota može ostaviti.
Večernji list BiH je svojevremeno izvještavao o sličnim pričama, naglašavajući koliko ovakvi postupci mijenjaju pogled na ljubav i porodicu. Jer, rijetko ko u trenucima vlastite borbe misli na sreću onih koji će ostati. Brendina priča pokazuje da je to moguće i da prava ljubav ne poznaje sebičnost.
- Ono što dodatno dira jeste reakcija javnosti. Kada je radio stanica pročitala pismo uživo, mnogi slušaoci nisu mogli zadržati suze. Priča je brzo obišla svijet, a Brenda je postala simbol žene koja je, i na kraju života, mislila na ljubav i budućnost svoje porodice. Blic Žena prenijela je emocije javnosti riječima: „Ova priča vraća vjeru u dobrotu i podsjeća nas da ljubav nije ograničena vremenom.“
Za Davida i njegove sinove, pismo je bilo i uteha i novi udar bola. Sa jedne strane, podsjetnik na gubitak koji nikada neće nestati, a s druge – potvrda da ih Brenda nikada nije napustila. „Moja prisutnost će uvijek biti s vama,“ napisala je u poruci. Te riječi, iako jednostavne, postale su njihov nevidljivi štit.
Ovakve priče nas podsjećaju koliko je život nepredvidiv i koliko malo vremena imamo da izrazimo zahvalnost onima koje volimo. One su ujedno i poziv da živimo iskreno, da volimo bez zadrške i da pronađemo hrabrost da pustimo kada za to dođe trenutak.
- Avaz je u jednoj analizi istakao da ovakvi događaji nisu samo emotivne priče, već i lekcije iz psihologije tuge. Pisma poput Brendinog pomažu porodici da pronađe smisao nakon gubitka, jer pokazuju da ljubav traje i poslije smrti.
Brendina priča postavlja i jedno univerzalno pitanje: koliko smo spremni misliti o tuđoj sreći, čak i kada je naš svijet pred krajem? Njen primjer pokazuje da je moguće voljeti nesebično, da je moguće prihvatiti novu osobu u životu voljenih i poželjeti joj dobro. To je lekcija koja nadilazi kulturu, religiju i granice.
Na kraju, ono što ostaje nije samo pismo, već poruka: ljubav je jača od svega, pa čak i smrti.
