Svake godine 11. septembra pravoslavni vjernici obilježavaju Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, praznik koji u narodu ima duboko ukorijenjenu simboliku.
- Ovaj dan je poznat i kao jesenji Jovanjdan i spada među velike datume u kalendaru Srpske pravoslavne crkve. Vjernici ga obeležavaju postom, molitvom i posebnim običajima koji se prenose generacijama.
Prema tradiciji, tog dana se obavezno posti na vodi, bez ikakvih izuzetaka. Vjeruje se da čovjek treba da se uzdrži i od teških poslova kako bi duh ostao sabran i posvećen molitvi. Jedno od najstrožih pravila odnosi se na crvenu hranu i piće. Sve što je crvene boje toga dana smatra se nedopustivim, jer podsjeća na krv Svetog Jovana, prolivenu zbog njegove odvažnosti i nepokolebljive vjere. U mnogim krajevima, roditelji posebno paze da djeca ne konzumiraju crvene jabuke, paradajz ili bilo koje drugo voće i povrće intenzivne boje.
- Postoji i dodatno vjerovanje vezano za crveni končić, koji se kod nas često nosi oko ruke kao amajlija. Dok tokom godine simbolizuje zaštitu i sreću, na dan Usekovanja taj konac se obavezno skida. Smatra se da bi, ukoliko ostane vezan, mogao donijeti nesreću i niz neugodnih događaja. U istočnoj Srbiji je ovo vjerovanje naročito jako, a narod i danas tvrdi da se ne smije rizikovati, jer bi to značilo izazivati nesreću.
Priča o mučeništvu Svetog Jovana Krstitelja svoje korijene ima u Novom zavjetu i istorijskim događajima iz vremena vladavine Iroda Antipe. Jovan je otvoreno ukazivao na bezakonje vladara, koji je protjerao svoju zakonitu ženu i uzeo za suprugu Irodijadu, ženu svoga brata Filipa. Takav čin izazvao je zgražavanje, a prorok je pred svima javno osudio vladara. Upravo ta hrabrost bila je razlog zbog kojeg je završio u tamnici.
Presudni trenutak dogodio se tokom jedne raskošne gozbe u Irodovom dvoru. Pred zvanicama je plesala Salomija, ćerka Irodijade. Opijen vinom i opčinjen plesom, Irod joj je obećao da će joj ispuniti svaku želju. Na nagovor majke, zatražila je nešto nezamislivo – glavu Jovana Krstitelja na tacni. Vladar je, iako svjestan težine zahtjeva, popustio pod pritiskom i dao nalog da se prorok pogubi. Njegova glava donijeta je pred okupljene, dok su njegovi učenici kasnije potajno uzeli tijelo i sahranili ga s poštovanjem.
Narod je ovaj događaj zapamtio kao strašnu opomenu, ali i kao dokaz nepokolebljivosti vjere. Jovan je postao simbol istine i hrabrosti pred silnicima, a njegov praznik podsjetnik da svaka nepravda, ma koliko bila zaštićena moći, na kraju bude razotkrivena. U mnogim domovima se 11. septembar doživljava i kao dan unutrašnjeg smirenja, kada se traži oprost i jača vjera.
- Ovaj praznik nosi i svojevrsnu „tišinu dana“. Ljudi nastoje da izbjegavaju teške poslove, ali i zabavu koja odvlači pažnju od duhovnog smisla. Tradicionalno, porodice se okupljaju na liturgiji, a nakon nje dan provode skromno, uz postnu hranu i razgovor. Običaji nalažu da se nož toga dana ne koristi, pa se hljeb lomi rukama, dok se hrana priprema jednostavno i bez mnogo začina.
U Srbiji se običaji razlikuju od kraja do kraja, ali suština je uvijek ista – pokazati poštovanje prema mučeništvu proroka. Kako prenosi Politika, u pojedinim selima se čak vjeruje da svako ko bi prekršio pravilo posta ili uzeo nešto crveno rizikuje bolesti i nesreću u narednoj godini. Takva uvjerenja, iako prožeta strahom, zapravo su podsjetnik na duboko ukorijenjen osjećaj duhovnog strahopoštovanja.
U Bosni i Hercegovini, prema pisanju Glasa Srpske, vjernici se na Usekovanje okupljaju u crkvama još od ranih jutarnjih sati. Nakon liturgije, mnoge porodice zajedno odlaze na groblja, gdje pale svijeće i mole se za pokojne. Tako se spaja uspomena na proroka sa sjećanjem na svoje pretke. Upravo u tom činu mnogi vide snagu zajedništva i podsjetnik da vjera ne završava u hramu, već se nastavlja u svakodnevnom životu.
Na prostoru Crne Gore ovaj praznik ima posebno mjesto. Vijesti.me prenose da su mnoge crkve posvećene Svetom Jovanu Krstitelju, pa je i proslava Usekovanja povezana sa seoskim slavama. U tim krajevima, osim posta i liturgije, narod priređuje i skromne trpeze, ali se uvijek vodi računa da nema jela crvene boje. Stariji naglašavaju mladima da tog dana ne treba ni planirati putovanja, jer se vjeruje da donose nesreću.
- Kroz sve ove običaje i vjerovanja provlači se ista poruka – Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja nije samo sjećanje na mučeništvo proroka, već i dan duboke introspekcije. Vjernici se podsjećaju da su skromnost, hrabrost i vjernost svojim uvjerenjima vrline koje vrijedi njegovati. Taj dan nosi snažan podsjetnik da se istina ponekad plaća visokom cijenom, ali da vrijedi ostati dosljedan.
Praznik tako postaje most između istorijskog događaja i savremenog čovjeka. Bez obzira na to da li se običaji doslovno poštuju ili se simbolički obilježava, Usekovanje i dalje ima snagu da okuplja porodice, da podsjeća na vrijednosti zajedništva i da čuva sjećanje na jednog od najvažnijih proroka hrišćanske tradicije.
