Narodno pozorište Republike Srpske objavilo je tužnu vijest u 83. godini preminuo je glumac Dobrica Agatonović, u umjetničkim krugovima i među publikom poznatiji kao Aga.
Njegova smrt ostavila je prazninu na sceni, ali i u srcima mnogih koji su ga kroz decenije pratili i voljeli. Agatonović je bio glumac širokog spektra, sposoban da jednako snažno dočara ozbiljne dramske likove, ali i da publiku nasmije iskrenim humorom.
- Rođen je 1942. godine u Blacu, u Srbiji. Ljubav prema glumi odvela ga je u Novi Sad, gdje je završio Glumačku školu. Prve profesionalne korake napravio je u Vršcu, da bi se ubrzo preselio u Banjaluku, grad s kojim će ostati vezan čitav radni vijek. Njegova karijera u Narodnom pozorištu Republike Srpske počela je 1968. godine i trajala punih 38 godina. Tokom tog perioda odigrao je niz zapaženih uloga, neprestano dokazujući da je jednako uvjerljiv u tragičnim kao i u komičnim ulogama.
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se posebno izdvaja Aprilska nagrada grada Banje Luke, jedno od najznačajnijih priznanja koje se dodjeljuje kulturnim stvaraocima. Njegov doprinos scenskoj umjetnosti prepoznat je i u krugovima kolega i među publikom, koja ga je često nagrađivala dugotrajnim aplauzima. Njegova glumačka strast nije se zadržala samo na pozorištu – širio ju je i na film i televiziju.
Publika ga pamti po filmskim ostvarenjima poput „Dan duži od godine“ iz 1971. i „Doktor Mladen“ iz 1975, ali i po nizu televizijskih uloga koje su ga približile domaćinstvima širom bivše Jugoslavije. Gledali smo ga u serijama „Morava“, „Misija majora Athertona“, „Goli život“ i „Žene, ljudi i sve ostalo“. Ipak, najveću popularnost među širokom publikom stekao je u seriji „Selo gori, a baba se češlja“, gdje je u epizodi „Guska“ briljirao kao Deka Uzelac. Upravo ta uloga ostala je trajno urezana u kolektivno pamćenje gledalaca.
Kako podsjeća RTRS, Agatonović je bio među onim glumcima koji su život na sceni doživljavali kao misiju, a ne samo kao profesiju. Njegovi likovi uvijek su imali dubinu, bilo da su bili tragični ili komični, a njegov glas i izraz lica često su nosili posebnu dozu topline i životne istine. Zbog toga su ga mnogi nazivali „glumcem iz naroda“.
- Njegov rad na televiziji proširio je njegovu popularnost i na mlađe generacije. Serije poput „Tata i zet“ i „To vrelo leto“ pokazale su njegovu spremnost da se uklopi u nove trendove i da ostane blizak publici i nakon što se povukao iz stalnog angažmana u pozorištu. Njegova posljednja pojavljivanja bila su u popularnim serijama „Selo gori, a baba se češlja“ i „Foliranti“, čime je još jednom potvrdio svoju svestranost.
Sahrana će se održati u ponedjeljak, 8. septembra, u 13 sati u njegovom rodnom Blacu. Tako će se glumac, koji je gotovo četiri decenije bio simbol banjalučke pozorišne scene, vratiti u mjesto gdje je sve počelo. To je svojevrsni krug koji zatvara njegov život i karijeru, ostavljajući za sobom djela koja će nastaviti da žive.
Prema pisanju Glasa Srpske, kolege iz Narodnog pozorišta RS opisali su ga kao čovjeka velikog srca, uvijek spremnog da pomogne mlađim glumcima i da im prenese svoje iskustvo. „Aga je bio stub našeg ansambla i čovjek bez kojeg se teško mogao zamisliti repertoar“, naveli su u oproštajnim porukama. Njegova posvećenost umjetnosti i ljudima oko sebe učinila ga je voljenim, ne samo kao glumca, već i kao prijatelja i mentora.
Njegov odlazak podsjetnik je na to koliko je pozorišna scena Republike Srpske iznjedrila značajnih umjetnika koji su ostavili neizbrisiv trag. Nezavisne novine ističu da je Agatonović pripadao generaciji koja je gradila temelje modernog pozorišta u Banjaluci, a njegovo ime ostat će upisano među onima koji su to činili s najvećom strašću i ljubavlju.
- Iako je fizički otišao, likovi koje je stvorio na sceni i ekranu nastaviće da žive. Dobrica Agatonović Aga ostaće upamćen kao glumac koji je znao da nas rasplače i nasmije u istoj mjeri, podsjećajući nas koliko umjetnost može biti snažna i bliska. Njegova karijera i životno djelo dokaz su da istinska posvećenost i ljubav prema umjetnosti nikada ne prolaze, već se prenose na generacije koje dolaze.
