Na Boru Čorbu niko se nikada nije mogao istinski naljutiti. Čak i oni sa kojima je ulazio u žustre sukobe ili razmjenjivao teške riječi, nisu mogli poreći njegovo stvaralačko bogatstvo i neospornu harizmu. Prošla je godina otkako je legendarni roker otišao, ali njegova muzika i satirični stihovi nastavljaju da žive, podsjećajući na čovjeka koji nikada nije imao dlaku na jeziku.
Od ranih dana bilo je jasno da je riječ o osobi sa čvrstim stavovima i nepokolebljivom željom da se bavi muzikom. Još kao mladić, zbog buntovnog duha i otvorenog jezika, završio je i iza rešetaka. Takav je bio i ostao – bez kompromisa, i u umjetnosti i u životu.
- Najpoznatiji sukob iz njegovog života vezuje se za Đorđa Balaševića. Njih dvojica, nekada saborci u grupi Rani mraz, razišli su se nakon neslaganja oko pjesme „Lutka sa naslovne strane“. Ta nesuglasica iz sedamdesetih godina prerasla je u višedecenijsko ćutanje. Balašević je znao da ga javno prozove, a Bora mu nije ostajao dužan, pa su polemike povremeno dobijale i formu stihova u pjesmama. Ipak, uprkos nepremostivim razlikama, obojica su uvijek naglašavali međusobno poštovanje kada je u pitanju umjetnički rad. Kada je Balašević preminuo, Bora je otvoreno izrazio tugu i žaljenje zbog odlaska velikog pjesnika, pokazujući da iza sukoba nije nestala ljudska i umjetnička veličina.
Ni odnos sa Jurom Stublićem nije bio manje buran. Dvojica prijatelja razdvojila je rat, koji je donio različite poglede i stihove koji su na obje strane izazivali bol. Jura je u pjesmi opjevao bolnu sudbinu ratnih dana, dok mu je Bora odgovorio stihovima u svom stilu. Iako su se udaljili, nikada nisu prestali da cijene jedan drugog. Kada je Bora preminuo, Stublić je izjavio da jedini odgovor na smrt može biti – tišina. Ta rečenica, kratka i snažna, svjedočila je o dubokom poštovanju koje nije mogao da izbriše ni rat ni razlike.
- Jedan od najneobičnijih odnosa Bora je imao sa Slobodanom Miloševićem i Mirom Marković. Njegova satira, posebno pjesma „Baba Jula“, bila je otvorena kritika režima, a priče o tome da su mu životi bili ugroženi zbog stihova kasnije je i sam potvrdio. Članovi bezbjednosnih struktura, prema njegovim riječima, imali su nalog da ga eliminišu, ali se to nikada nije dogodilo – možda upravo zato što je i protivnicima bio simpatičan. Paradoksalno, Milošević je kasnije, u haškom pritvoru, tražio da mu donesu albume Riblje Čorbe, pokazujući da je i sam bio obožavalac muzike koja ga je često ismijavala.
Takav je bio Bora Čorba – kontradiktoran, neuhvatljiv, ali uvijek vjeran sebi. Znao je da se sukobi, znao je i da isprovocira, ali nikada nije prestao da bude ono što jeste: glas naroda, buntovnik sa gitarom i pjesnik koji se nije bojao istine. Njegov odlazak ostavio je prazninu, ali i bogat naslijeđeni opus koji ga čuva od zaborava.
