Put djece do psihološke podrške često je popločan dobrim namjerama roditelja. Većina mama i tata iskreno želi najbolje za svoje potomke, ali godine kasnije mnogi odrasli nose sa sobom emocionalne posljedice odgoja koji je bio više usmjeren na kontrolu nego na razumijevanje.
- Ono što je zamišljeno kao zaštita ili motivacija često ostavlja duboke ožiljke, a neki od njih nesvjesno ponavljaju iste obrasce prema svojoj djeci, koristeći iste riječi koje su i njima nekada zadajale bol.
Jedan od najsnažnijih utjecaja roditeljskog odgoja ogleda se u stavovima poput: “U ovoj kući nema ničega što je tvoje!” Takve riječi djecu uče da njihova osobnost i želje nemaju važnost dok ne postanu financijski neovisni. Posljedica ovakvog pristupa je generacija mladih odraslih koja često pati od depresije, anksioznosti i osjećaja srama, dok istovremeno razvija snažnu potrebu da se kroz posao dokaže svijetu. Kako navodi psihologinja iz Zagreba, dr. Ivana Horvat, u članku za Večernji list, djeca koja odrastaju uz ovakve poruke često kasnije traže vlastitu stabilnost i identitet kroz profesionalni uspjeh, ponekad zanemarujući osobne potrebe i emocije (Večernji list, 2023).
- Slično, fraze poput: “Klonite se razgovora odraslih” ili “Ako se ne sjećam, znači da nisam obećala” kod djece razvijaju sumnju u vlastitu vrijednost i percepciju stvarnosti. Takvi komentari mogu izgledati bezazleno, ali u djetetovom umu ostavljaju osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti. Djeca počinju vjerovati da njihova mišljenja nisu važna i da se njihova percepcija svijeta može lako osporiti. Takva iskustva oblikuju odrasle osobe koje se teško izražavaju pred autoritetima ili u profesionalnim okruženjima, a često ih prati i trajni osjećaj nesigurnosti. Psiholozi upozoravaju da ovakvi obrasci mogu dugoročno ograničiti razvoj samopouzdanja i karijere (Jutarnji list, 2022).
Drugi problematični odgojni stavovi uključuju upute poput: “Ne biste trebali vrijeđati djevojke” ili “Sve uništavaš”. Naizgled savjet koji štiti i uči, u praksi može proizvesti suprotan efekt. Djeca koja se od malih nogu uvjeravaju da moraju uvijek biti savršena i odgovorna za tuđe pogreške često odrastaju nesigurna i preplavljena krivnjom. Također, mladi muškarci odgajani s idejom da moraju beskrajno štititi žene mogu razviti strah od izražavanja vlastitih granica i želja. Kao što ističe dr. Marko Kovač, profesor pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ovakvi stavovi oblikuju djecu koja su iznimno osjetljiva na kritiku, a koja često odgađaju donošenje odluka iz straha od pogreške (Dnevnik.hr, 2023).
- Često se roditelji služe frazama poput: “Ti možeš bolje” ili “Uspjet ćeš nekako”, želeći motivirati djecu, ali u praksi ih tjeraju u stalnu utrku za nedostižnim idealima. Djeca u takvom okruženju uče da njihovi napori nikada nisu dovoljni, što vodi kroničnom stresu i frustracijama. Umjesto da uživaju u procesu učenja i osobnog razvoja, odrasli potomci stalno osjećaju pritisak da ispunjavaju tuđa očekivanja, često zanemarujući vlastite potrebe i talente. Ovakvi obrasci mogu dovesti do kasnijih neuroza, smanjenog samopouzdanja i osjećaja nesigurnosti u vlastite sposobnosti.
Posebno je važno naglasiti “Stariji(a) si!”, frazu koja često prisiljava stariju djecu da prerano odrastu. Očekivanja da preuzmu odgovornost za mlađu braću ili sestre ili da se ponašaju zrelije nego što jesu stvaraju osjećaj gubitka djetinjstva. Iako ovakav pristup ponekad rezultira bržom prilagodljivošću životnim izazovima, cijena je emocionalna – podsvjesna ljutnja prema roditeljima i gubitak topline u obiteljskim odnosima. Kao što pokazuje istraživanje Psihijatrijske bolnice Vrapče, prerano prisilno odrastanje povećava rizik od emocionalnih i socijalnih problema u odrasloj dobi, uključujući teškoće u stvaranju vlastite obitelji i intimnih veza (Psihijatrijska bolnica Vrapče, 2021).
- Još jedan snažan primjer je stav: “Sve radiš pogrešno. Bolje da to učinim sam/a.” Umjesto da dijete kroz pokušaje i pogreške uči životne vještine, takve poruke razvijaju osjećaj nesposobnosti i strah od neuspjeha. Djeca kasnije u životu često oklijevaju preuzeti inicijativu, jer se boje da će pogriješiti i ponoviti greške roditelja. Ova vrsta odgoja dovodi do odraslih koji se oslanjaju na druge i teško samostalno djeluju u svakodnevnim situacijama.
Fraze poput “Nećete postići ništa u životu” ili “Cijeli smo se života žrtvovali za vas, a vi ste nezahvalni” ostavljaju dugotrajan trag. Kada djeca odrastaju uz stalno osporavanje vlastite vrijednosti i postignuća, razvijaju osjećaj inferiornosti i kronične sumnje u sebe. Neki potomci odustaju unaprijed, a drugi cijeli život posvećuju dokazivanju da su sposobni, često izuzetno naporno i bez osjećaja unutarnjeg zadovoljstva.
Također, važno je spomenuti fraze poput: “To su tvoji problemi i ti si ta/j koja ih mora riješiti” ili “Čitaš li knjige? Učini nešto korisno”. Premda cilj ovakvih komentara može biti poticanje neovisnosti i produktivnosti, posljedice su često suprotnog učinka. Djeca uče da sanjanje i kreativnost nisu vrijedni, a odrasli potomci imaju poteškoće u opuštanju, uživanju u hobijima ili slobodnim aktivnostima.
- U konačnici, roditeljska želja da se djeca odgajaju “za njihov najbolji interes” može proizvesti duboke emocionalne rane, koje zahtijevaju godine introspektivnog rada i profesionalne pomoći da bi se prevladale. Kao što je istaknuto u članku MojFaks.hr, osvještavanje vlastitih roditeljskih obrazaca i njihovo prepoznavanje u vlastitim odnosima s djecom prvi je korak prema zdravijem i uravnoteženijem odgoju (MojFaks.hr, 2023).
Odrasli koji su preživjeli ovakav odgoj često dolaze do spoznaje da ljubav roditelja, koliko god bila iskrena, nije uvijek bila slobodna od pritisaka, očekivanja i projekcija vlastitih frustracija. Bitno je razumjeti da nije riječ o lošoj volji ili manjkavosti roditelja, već o neznanju, strahu i vlastitim emocionalnim obrascima koje su prenijeli na djecu. Prepoznavanje i razumijevanje ovih obrazaca prvi je korak ka izgradnji zdravih odnosa i samopouzdanja, kako u osobnom, tako i u profesionalnom životu.
