Neobični maniri za stolom, koji se na prvi pogled mogu učiniti tek simpatičnim ili čudnim navikama, prema mišljenju stručnjaka, ponekad kriju dublje značenje. Promjene u prehrambenom ponašanju mogu biti rani znak demencije, posebno frontotemporalnog oblika bolesti.
- Ovo oboljenje, koje je pogodilo i holivudsku zvijezdu Brusa Vilisa, pogađa desetine hiljada ljudi širom svijeta, a odlikuje se postepenim propadanjem dijelova mozga povezanih s ličnošću i jezičkim sposobnostima.
Za razliku od Alchajmerove bolesti, gdje se prvi simptomi često povezuju s gubitkom pamćenja i dezorijentacijom, kod frontotemporalne demencije početni znakovi najčešće dolaze u obliku promjena u ponašanju i ličnosti. To uključuje impulsivnost, smanjen osjećaj empatije i teškoće u komunikaciji. No, manje poznato upozorenje krije se upravo u navikama za stolom.
- Istraživanja pokazuju da oboljeli razvijaju opsesivna i ponavljajuća ponašanja vezana za ishranu. Neki pacijenti mogu postati potpuno vezani za jednu vrstu hrane, odbijajući sve ostalo, dok drugi pribjegavaju neuobičajenim radnjama poput uzimanja hrane s tuđih tanjira ili čak konzumiranja predmeta koji nisu jestivi. Naučnici ističu da ovo ponašanje nije samo društveno problematično, već može ugroziti zdravlje. Jedni dobijaju na težini zbog prejedanja, dok drugi gube kilograme jer jedu veoma sužen spektar namirnica.
Zašto dolazi do ovakvih navika još uvijek nije potpuno jasno. Stručnjaci vjeruju da bi uzrok mogao biti u promjenama moždanih centara koji regulišu osjećaj gladi i sitosti. Time se objašnjava zašto pacijenti razvijaju rigidne prehrambene obrasce koje je teško prekinuti.
Priča o Brusu Vilisu posebno je skrenula pažnju javnosti na ovu bolest. Njegova supruga, Ema Heming Vilis, otkrila je u razgovoru za ABC News da su prvi znakovi bili suptilni – glumac, koji je poznat kao vrlo komunikativan i topao, postao je povučen, tiši i manje angažovan u porodičnim okupljanjima. Ubrzo su počeli i problemi s pronalaženjem riječi, pa čak i povratak mucanja iz djetinjstva. „On više nije bio onaj isti Brus, i to je bilo zastrašujuće“, priznala je njegova supruga.
- Kako piše RTS, frontotemporalna demencija pogađa prvenstveno ljude u srednjoj životnoj dobi, za razliku od Alchajmera koji je češći u starosti. To dodatno otežava situaciju jer simptomi često ostaju neprepoznati ili se pripisuju stresu i životnim okolnostima. Tek kasnije, kada bolest napreduje, postaje jasno da je riječ o ozbiljnom neurološkom poremećaju.
Ostali simptomi uključuju teškoće u hodu, probleme s gutanjem i povećanu podložnost infekcijama. Iako sama bolest obično nije direktno smrtonosna, slabi organizam i stvara prostor za druge, potencijalno fatalne komplikacije. Nažalost, trenutno ne postoji lijek za ovo oboljenje. Dostupne terapije i lijekovi mogu samo usporiti napredovanje simptoma i donekle olakšati život pacijentima i njihovim porodicama.
- Pitanje uzroka frontotemporalne demencije još uvijek ostaje otvoreno. Naučnici pretpostavljaju da je povezana s nakupljanjem abnormalnih proteinskih nakupina u mozgu, a neki ističu i mogućnost oštećenja krvnih sudova, što smanjuje dotok hranljivih materija i kiseonika moždanim ćelijama. Ovakve teorije i dalje su predmet istraživanja, ali ono što je sigurno jeste da bolest nosi teške posljedice, kako za oboljele, tako i za njihove bližnje.
Prema pisanju Blic-a, stručnjaci u Srbiji sve češće upozoravaju da je potrebno više javnih kampanja i informisanja o demenciji. Posebno naglašavaju da promjene u ponašanju za stolom ne treba posmatrati kao puku čudnovatost, već kao potencijalni alarm da se potraži stručna pomoć. U ranoj fazi, pravilna dijagnostika i terapija mogu značajno usporiti napredovanje bolesti.
- Kurir donosi priče porodica koje se suočavaju s ovim oblikom demencije, naglašavajući da su prvi znaci često dolazili u vidu neobičnih navika – gomilanja hrane, prejedanja ili potpunog odbijanja raznovrsne ishrane. Tek kasnije dolazile su izraženije promjene u ponašanju i jeziku. Ove ispovijesti ukazuju koliko je važno obratiti pažnju na detalje koji se možda čine bezazlenim.
Iako je riječ o bolesti koja mijenja tok života, stručnjaci naglašavaju da oboljeli i njihove porodice ne bi smjeli ostati sami u tom procesu. Postoje terapije, savjetovališta i grupe podrške koje pomažu ljudima da se suoče s emocionalnim i praktičnim izazovima. Ključno je da se o ovim simptomima otvoreno govori, jer samo tako bolest može biti prepoznata na vrijeme.
- Na kraju, priča o Brusu Vilisu i hiljadama drugih pacijenata širom svijeta podsjeća da demencija nije samo medicinski, već i društveni problem. Promjene u ponašanju, pa čak i za stolom, ne bi smjele biti zanemarene. One su često prvi znak da se u mozgu dešavaju procesi koji zahtijevaju pažnju i razumijevanje. Što prije se bolest prepozna, to je veća šansa da se uspori njen tok i oboljelom pruži dostojanstven život.
