Sveti apostol Matija zauzima posebno mjesto u hrišćanskoj tradiciji, iako njegov praznik nije označen crvenim slovom u crkvenom kalendaru. Ipak, vjernici ga s dubokim poštovanjem obilježavaju, svjesni značaja koji je ovaj apostol imao u istoriji crkve i u prenošenju Hristovog učenja.
- Njegovo ime, koje na starohebrejskom znači “dar Jehovin”, ili u prevodu na srpski Božidar, nosi u sebi simboliku dara i posvećenosti, što u potpunosti odgovara njegovom životnom putu.Rođen u Vitlejemu, Matija je svoje rane godine proveo u učenju kod Simeona Bogoprimca u Jerusalimu. Još od tog perioda pokazivao je veliku duhovnu radoznalost i duboku vjeru. Kada je Gospod počeo da propovijeda o carstvu Božjem, Matija se pridružio njegovim učenicima. Bio je jedan od onih koji su sa oduševljenjem slušali Hristove riječi i s vjerom posmatrali čuda koja je činio. Njegova privrženost Hristu bila je potpuna, pa je i sam postao svjedok i prenosilac vjere.
Posebno je zanimljivo to što Matija nije bio među prvobitnih dvanaest apostola. U apostolski krug ušao je nakon što je Juda Iskariotski izdao Hrista i skončao samoubistvom. Apostoli su tada izabrali Matiju da zauzme njegovo mjesto, čime je postao jedan od dvanaestorice. Time je pokazana i simbolična poruka – da vjera nadomješta izdaju, a svjetlo pobjeđuje tamu. Izbor Matije govori o obnovi i snazi zajedništva u Hristovoj Crkvi.
- Prema hrišćanskom predanju, Matija je propovijedao u Judeji, a potom i u dalekoj Etiopiji. Njegova misija bila je širenje Hristove riječi među narodima koji do tada nisu bili dotaknuti evanđeljem. Život mu je završio mučenički – kamenovan je u Jerusalimu, što ga svrstava u red onih koji su vlastitim stradanjem potvrdili svoju vjeru.
Večernje novosti navode da je Matija u narodu poštovan kao apostol koji je uvijek zastupao skromnost i odricanje. Prema predanju, hranio se isključivo voćem, povrćem i žitaricama, dok meso nikada nije jeo. Njegov životni stil postao je uzor askeze, pa ne iznenađuje što se i danas na njegov dan praktikuje post. Kako praznik pada u vrijeme Gospojinskog posta, vjernici poste na ulju, po pravilima crkvenog kalendara. Na taj način, iako praznik nije obilježen crvenim slovom, dobija duboku duhovnu težinu.
Politika.rs podsjeća da se Matija smatra zaštitnikom carinika, poresnika, bankara i računovođa. Ta simbolika povezuje se s njegovom prošlošću – i sam je prije primanja Svetog duha bio poresnik. Zato se vjeruje da na ovaj dan treba izmiriti sve dugove i podmiriti zaostale obaveze. Mnogi ljudi se upravo tada podsjete na važnost poštenja i pravednosti u materijalnim stvarima, jer duhovni mir ne može postojati bez urednog i čistog odnosa prema obavezama.
- Hrišćanska praksa vezana za ovaj praznik pokazuje kako se svakodnevni život i duhovne poruke prepliću. Post nije samo simbol uzdržanja od hrane, već i način da čovjek usmjeri svoje misli ka duhovnom, ostavljajući po strani prolazne užitke. Na sličan način i plaćanje dugova dobija duhovnu dimenziju – čovjek se oslobađa tereta, ne samo materijalnog, već i moralnog. Tako se praznik Svetog apostola Matije doživljava kao prilika za pročišćenje i obnavljanje vjere.
RTS naglašava da, iako se Matijin dan ne slavi jednako svečano kao praznici označeni crvenim slovom, njegova poruka je snažna i savremena. On predstavlja primjer kako običan čovjek, bez velike slave i moći, može postati stub vjere i uzor drugima. Njegovo mučeništvo i istrajnost u vjeri podsjećaju da su skromnost i ustrajnost najjače oružje protiv iskušenja.
U narodu postoji vjerovanje da će oni koji se na dan Svetog Matije uzdrže od mesa i izmiruju dugove imati mir u kući i blagoslov u poslovima. To pokazuje kako se crkvena tradicija spojila s narodnim običajima, gradeći posebnu duhovnu atmosferu oko ovog praznika. Ljudi ga često doživljavaju kao trenutak introspekcije – priliku da pogledaju u vlastiti život i isprave ono što je potrebno.
- Na kraju, Sveti apostol Matija ostaje figura koja nosi snažnu poruku. Njegov život bio je put jednostavnog čovjeka koji je postao apostol, propovjednik i mučenik. Njegov primjer svjedoči da je vjera jača od izdaje, da skromnost donosi snagu i da se ljubav prema Bogu pokazuje djelima, a ne samo riječima. Zato ga hrišćani i danas posebno poštuju, iako njegov praznik ne nosi crveno slovo. U njegovoj priči nalazi se poziv na odricanje, na pravednost i na vjernost – vrijednosti koje nikada ne gube značaj.
