Muškarac star šezdeset godina završio je u bolnici nakon što je, vođen povjerenjem u savjete vještačke inteligencije, odlučio promijeniti način ishrane.
- Njegova priča otvara ozbiljna pitanja o granici između tehnologije i medicine, kao i o posljedicama kada se umjetna inteligencija tretira kao stručni autoritet u oblastima koje zahtijevaju dugogodišnje obrazovanje i iskustvo. Iako je cilj bio da unaprijedi vlastito zdravlje, pogrešna preporuka dovela ga je do stanja koje je moglo imati tragičan ishod.
Ono što ovu situaciju čini posebno uznemirujućom jeste činjenica da je sve počelo prilično bezazleno. Čovjek se zabrinuo zbog unosa soli u svakodnevnoj ishrani, uvjeren da natrijum-hlorid negativno utiče na njegov organizam. Umjesto da se obrati ljekaru ili nutricionisti, potražio je pomoć od ChatGPT-a, uvjeren da će dobiti brze i precizne informacije. I dobio je savjet – ali onaj koji će ga, umjesto ka zdravlju, usmjeriti ka ozbiljnom zdravstvenom problemu.
- Preporuka je bila da umjesto obične kuhinjske soli koristi bromid, hemijsku supstancu koja se u prošlosti našla u raznim farmaceutskim proizvodima, ali je kasnije odbačena zbog svoje toksičnosti. Muškarac, nepoznat sa opasnostima bromida, poslušao je taj savjet i preko interneta naručio značajne količine ove supstance. Ono što je isprva djelovalo kao sitna promjena, nakon tri mjeseca pretvorilo se u zdravstvenu krizu.
Simptomi koje je počeo osjećati uključivali su paranoju i halucinacije, pa su njegovi bližnji vjerovali da se suočava sa mentalnim slomom. On sam bio je uvjeren da ga je komšija otrovao, što je dodatno pogoršalo njegovu sumnjičavost i strah. Tek kada su simptomi postali nepodnošljivi i kada se pojavio niz fizičkih problema, uključujući akne i promjene na koži, odlučio je potražiti medicinsku pomoć. U bolnici su ljekari utvrdili da boluje od bromizma – stanja izazvanog prekomjernim unosom bromida u organizam.
- Bromizam, iako danas rijedak, može izazvati čitav niz ozbiljnih posljedica: od napadaja i konfuzije, pa sve do kome. Pored toga, javlja se i gubitak apetita, konstantni umor, pa čak i psihoze. U njegovom slučaju, neurološki simptomi su bili dominantni, što je dodatno zakomplikovalo postavljanje tačne dijagnoze u početku. Tek pažljivom analizom i laboratorijskim testovima otkriveno je da je izvor problema upravo hemikalija koju je svakodnevno unosio vjerujući da čini dobro svom zdravlju.
Nakon tri sedmice intenzivnog bolničkog liječenja, uključujući infuzije i terapiju za smanjenje nivoa bromida u organizmu, čovjek je pušten na kućnu njegu. Njegova priča danas se navodi kao upozorenje u medicinskim časopisima, gdje se ističe koliko može biti opasno kada se ljudi bez kritičkog razmišljanja oslone na vještačku inteligenciju u pitanjima koja mogu odlučivati o životu i smrti.
- U Srbiji su se i ranije vodile rasprave o tome koliko ljudi vjeruju internetu kada je u pitanju zdravlje. Prema istraživanju Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, značajan broj građana koristi Google i forume kao primarni izvor informacija o simptomima prije nego što posjeti ljekara. Batut upozorava da ovakav trend može dovesti do odlaganja stručnog liječenja, jer pacijenti često sami postavljaju dijagnoze i prepisuju sebi terapije. Ovaj slučaj iz inostranstva sada dodatno potvrđuje koliko takva praksa može biti kobna.
Slična upozorenja dolaze i iz Kliničkog centra Vojvodine, gdje su ljekari nedavno istakli da se broj pacijenata koji dolaze sa komplikacijama zbog „samoliječenja“ povećava. Oni navode da su najčešći problemi vezani za prekomjerno korišćenje dodataka ishrani, pogrešno uzimanje antibiotika i upotrebu neregistrovanih preparata kupljenih putem interneta. Prema riječima stručnjaka iz KCV-a, sve je više slučajeva u kojima pacijenti kasno dolaze kod doktora, jer su prvo pokušali da riješe problem uz pomoć savjeta sa mreže ili, sve češće, preporuka vještačke inteligencije.
Ono što dodatno zabrinjava jeste da ni tvorci ovakvih tehnologija ne kriju da alati poput ChatGPT-a nisu namijenjeni za medicinske savjete. Sam Altman, jedan od osnivača OpenAI-a, jasno je naglasio da rezultati modela „možda nisu uvijek tačni“ i da se nikako ne bi trebali koristiti kao zamjena za profesionalni savjet. U Uslovima korišćenja stoji da AI sistemi nisu dizajnirani za dijagnostiku niti liječenje bilo kakvih zdravstvenih stanja. Uprkos tome, mnogi korisnici u želji za brzim rješenjem često zanemaruju ta upozorenja.
- Zdravstveni stručnjaci u regionu ističu da je neophodno razvijati i medijsku i zdravstvenu pismenost građana. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu sve češće se govori o potrebi da se budući ljekari edukuju i o digitalnim alatima, kako bi mogli bolje da savjetuju pacijente koji im dolaze sa informacijama preuzetim sa interneta. Ideja je da se pacijent ne ismijava niti kritikuje, već da mu se strpljivo objasni razlika između onoga što piše na mreži i onoga što je medicinski potvrđeno.
Mediji takođe imaju ulogu u oblikovanju javnog mišljenja. Domaći portali poput „Blica“ i „Novosti“ često prenose priče o opasnostima od pogrešnih dijagnoza preko interneta, ali istovremeno objavljuju i savjete stručnjaka o tome kako se informisati na pravi način. Na primjer, „Blic zdravlje“ je prošle godine objavio tekst u kojem se jasno naglašava da internet može biti koristan samo kao dopunski izvor informacija, dok je konačna riječ uvijek na ljekaru.
- Kada se osvrne na širi kontekst, slučaj šezdesetogodišnjeg muškarca otvara i pitanje odgovornosti. Da li je kriv korisnik koji slijepo vjeruje u ono što mu ispisuje ekran, ili kreatori tehnologije koji dopuštaju da ovakvi savjeti dođu do javnosti bez jasnijih ograničenja? Stručnjaci smatraju da je riječ o podijeljenoj odgovornosti – korisnici moraju biti svjesni ograničenja AI sistema, dok kompanije moraju ulagati više truda u edukaciju i filtriranje sadržaja koji može biti opasan.
Na kraju, najvažnija poruka koju ovaj slučaj nosi jeste da tehnologija nikada ne može u potpunosti zamijeniti ljudsku stručnost, posebno kada je riječ o zdravlju. Vještačka inteligencija može biti moćan alat za podršku, ali nikako ne smije postati glavni oslonac u donošenju odluka koje se tiču života. Priče poput ove podsjećaju da iza svakog klika i svake preporuke mora stajati kritičko razmišljanje, kao i spremnost da se potraži pravi, ljudski savjet – onaj od ljekara, a ne od algoritma.
