U današnjem članku vvam donosimo jednu jako zanimljivu priču koja je obišla cijeli svijet.Mnogi i danas ostaju skeptični prema ideji da duhovi zaista postoje. Prema tom uvjerenju, jednom kada duša napusti tijelo i ovaj svijet, povratka među žive nema.
- Ipak, kroz istoriju su se pojavljivali slučajevi u kojima ljudi tvrde da su imali direktan kontakt s duhom, bilo da je riječ o voljenoj osobi koja je preminula ili o potpunom neznancu. Jedna takva priča dolazi iz Škotske i mogla bi promijeniti način na koji mnogi gledaju na ovu temu.
U njenom središtu nalazi se porodica Bonnett, čiji je najmlađi član, beba po imenu Loki, imao posebno blizak odnos sa svojom prabakom Isabel. Isabel je preminula u 87. godini, ali je, prema tvrdnjama porodice, ostavila neizbrisiv trag na svoje najbliže. Mali Loki je, dok je bila živa, s njom provodio mnogo vremena, a njihova povezanost je bila vidljiva i drugima.
- Njegov otac Jamie priznaje da nije sklon vjerovanju u natprirodno, no događaj koji se desio nekoliko sedmica nakon Isabeline smrti ostavio ga je u potpunom šoku. Dok su on i sin ležali zajedno, beba se odjednom nasmiješila, mahala rukicom i jasno izgovorila “zdravo”, gledajući prema uglu sobe. Na sigurnosnim kamerama jasno se vidi kako Loki, inače stidljivo dijete, s neskrivenom radošću pozdravlja nekoga koga Jamie ne vidi.
Za njega, koji inače odbacuje priče o duhovima, ovo je bio trenutak preispitivanja. Počeo je vjerovati da je njegov sin, u tom tihom kutku sobe, vidio svoju prabaku – upravo onako kako je ona obećala prije smrti, da će ih čuvati kad god bude mogla.
Prema riječima stručnjaka iz Muzeja iluzija i paranormalnog istraživanja u Edinburghu, fenomen u kojem djeca navodno komuniciraju s “nevidljivim posjetiocima” nije rijetkost. Stručnjaci navode da su djeca, zbog svoje osjetljivosti i neiskvarenog pogleda na svijet, često predmet sličnih iskustava. Iako nauka traži racionalna objašnjenja, mnogi roditelji tvrde da ne mogu ignorisati ono što vide i čuju.
Jamie posebno naglašava da Loki nikada ne pozdravlja strance, a kamoli da im maše. Zato je činjenica da je toliko uporno komunicirao s nekim “u praznini” za njega jasan znak da nešto neuobičajeno boravi u njihovom domu. Po njegovom mišljenju, to je “dobri duh prabake Isabel”, koja će nastaviti bdjeti nad njima dokle god može.
- Priče o duhovima nisu nove – one su utkane u kulturu mnogih naroda, pa i na Balkanu. Prema etnolozima iz Etnografskog muzeja u Beogradu, vjerovanje u prisustvo preminulih predaka duboko je ukorijenjeno u tradiciji. Ljudi su stoljećima smatrali da voljeni i nakon smrti ostaju blizu, kako bi pružili zaštitu, utjehu ili upozorenje na opasnosti. Ovakve priče prenose se generacijama, a one najsnažnije često dolaze iz ličnih iskustava.
Osim emocionalnog aspekta, postoji i bogata kulturna pozadina. U mnogim društvima, uključujući škotsku i balkansku, duhovi se opisuju kao blijedi, prozirni oblici, ponekad tek maglovite siluete. Vjeruje se da ostaju na mjestima s kojima su snažno povezani, bilo zbog neriješenih emocija ili snažnih životnih događaja. Takva bića, prema predanjima, obitavaju u starim kućama, napuštenim dvorcima, pa čak i na grobljima.
Prema istraživanjima Centra za proučavanje folklora i mitologije Univerziteta u Sarajevu, postoji nekoliko razloga zbog kojih se, prema narodnom vjerovanju, duša ne “uzdiže” dalje. Među njima su ogromno kajanje, neriješeni sukobi, nasilna smrt ili jaka vezanost za porodicu. U tim slučajevima, duhovi navodno ostaju među živima, bilo da traže pravdu ili jednostavno nastavljaju brinuti o onima koje su voljeli.
- U slučaju porodice Bonnett, Isabelina smrt nije bila iznenadna, ali je ostavila snažan emotivni trag. Njeno obećanje da će “uvijek paziti na svoje najmilije” sada dobija novo značenje. Jamie priznaje da se, iako nije vjernik u nadnaravno, osjeća smirenije vjerujući da je njegova baka i dalje prisutna na neki način. Za njega je to možda više simbolika nego stvarnost, ali je osjećaj utjehe neupitan.
Kroz historiju su ljudi koristili razne metode za kontakt s onima “s druge strane” – od drevne nekromantije do modernog spiritizma. Ritualne molitve, magijski obredi i posebne ceremonije imali su za cilj smiriti nemirne duše i pomoći im da pronađu mir. Danas, iako nauka dominira u objašnjavanju svijeta oko nas, ove priče i dalje žive, često pronalazeći put u srca onih koji su doživjeli nešto što ne mogu objasniti.
- Za porodicu Bonnett, ono što se dogodilo te večeri nije samo slučajnost. Možda će skeptici tražiti logična objašnjenja – refleks djeteta, igra svjetlosti ili puka slučajnost – ali za njih, osmijeh malog Lokija i njegovo radosno “zdravo” ostaju neizbrisiv podsjetnik da možda nismo sami, čak ni kada mislimo da jesmo.
