Život pod istim krovom s osobom iz druge generacije može biti i dar i prokletstvo, a priča ove mlade žene pokazuje koliko je teško održati mir kada se svakodnevni život pretvori u borbu za poštovanje i prostor.
- U njenom slučaju, to nije bio tek povremeni sukob ili nesporazum – već niz godina provedenih u stanu gdje nikada nije osjećala da je to njen dom. Od dana vjenčanja, kada se svekrva Ljubica uselila “na kratko”, do sedme godine zajedničkog života, osjećaj nelagode postao je stalni pratilac, a tišina koju je birala da zadrži mir samo je produbljivala ranu.
Svakodnevica je izgledala poput neprestanog testa strpljenja. Dovoljno je bilo da prašina na televizoru ostane neprimijećena ili da ručak kasni nekoliko minuta pa da se u zraku osjeti hladan ton svekrvine kritike. Suprug Bojan, iako prisutan, rijetko je zauzimao stranu svoje žene. Njegov savjet da “pusti mamu” bio je znak da konflikt neće rješavati, već da očekuje da se mlađa prilagodi starijoj. Ali kako se prilagoditi kada se iz dana u dan briše vlastiti osjećaj pripadnosti?
- Poseban teret bila je spoznaja da ni njihova kćerka Lana nije ostala pošteđena. Dijete je, svojom dječjom iskrenošću, počelo osjećati podjelu u kući – s jedne strane baka i otac, s druge majka i ona. Jedan Lannin crtež iz parka, na kojem su bile samo njih dvije, postao je bolan simbol te razdvojenosti. Kada je djevojčica jednog dana uplakana priznala da je baka nazvala razmaženom jer je tražila kolačić, majka je shvatila da problem više nije samo njen – već i Lannin.
U pokušaju da izgladi odnose, obratila se Ljubici s nadom da će otvoren razgovor pomoći. No, umjesto razumijevanja, dobila je podsjećanje na teška vremena iz svekrvinog mladosti i uvjerenje da su mlade žene danas previše sklone žalbama. Te riječi samo su produbile jaz. Počela je sanjati o životu nasamo s kćerkom, negdje gdje će moći disati bez stalne kontrole i gdje će njene greške biti dočekane s razumijevanjem, a ne kritikom.
Slične priče nisu rijetkost. Prema pisanju portala “Blic Žena”, mnoge žene u Srbiji žive u zajedničkim domaćinstvima gdje odnosi između snaha i svekrva postaju izvor stalnog stresa. Psiholozi koje su konsultirali naglašavaju da su granice, otvorena komunikacija i jasna podjela uloga ključni za očuvanje mentalnog zdravlja svih članova porodice. Slično navodi i “Politikin Magazin” u seriji tekstova o porodičnim odnosima, ističući da tradicionalni model zajedničkog života često zanemaruje emocionalne potrebe mlađe generacije. Prema istraživanju koje prenosi “RTS”, žene koje se osjećaju nepoštovano u sopstvenom domu imaju veći rizik od anksioznosti i depresije.
- Kulminacija priče došla je kada je, poslije godina tišine, skupila hrabrost i suprugu jasno rekla da više ne može živjeti u takvom okruženju. Postavila je ultimatum – ili će pronaći rješenje za mir u kući ili će otići s Lanom. To nije bila prijetnja, već iskaz duboke potrebe za sigurnim prostorom u kojem njihovo dijete neće odrastati uz stalne kritike. Bojan je, nakon dužeg ćutanja, ipak odlučio razgovarati s majkom. Njegove riječi, da mora poštovati snahu ili pronaći drugi smještaj, bile su prvi znak da možda postoji put ka promjeni.
Promjene su dolazile sporo, ali su bile vidljive. Ljubica je počela suzdržavati komentare, ponekad čak i pohvaliti ručak ili pomoći unuci s domaćim zadatkom. Bojan je postao prisutniji, trudeći se da bude podrška kakvu je njegova supruga godinama čekala. Ipak, rana osjećaja nepripadnosti ostala je duboka, a pitanje gdje prestaje prilagođavanje a počinje gubitak sebe nastavilo je tinjati.
- Ovakvi sukobi generacija često se, kako piše “Večernji list”, kriju iza zatvorenih vrata domaćinstava. Javnost ih vidi tek kada se situacija pretvori u otvoreni raskid ili preseljenje, dok većina ostaje u zoni tihog nezadovoljstva. Stručnjaci za porodične odnose tvrde da ni stariji ni mlađi ne bi trebali “uvijek popustiti” – kompromis je moguć samo ako postoji uzajamno poštovanje. Bez toga, svaka generacija vidi drugu kao prijetnju vlastitom načinu života. Upravo zbog toga mnogi mladi bračni parovi danas, kada je moguće, biraju samostalan život.
Za ovu ženu i njenu kćerku, iako se situacija donekle popravila, ostala je svijest da se mir može narušiti u svakom trenutku. Naučile su da ponekad treba izgovoriti ono što se godinama prešućuje, jer šutnja ne znači mir – često znači samo odgađanje sukoba. A život u sopstvenom domu ne bi smio biti stalna borba za pravo na dostojanstvo.
