Mont Everest planina koja nosi titulu „krova svijeta“ i simbol je najvećih izazova za svakog planinara. Mjesto gdje se snovi ostvaruju, ali i gdje se mnogi pretvaraju u noćne more. Na njegovim ledenim padinama upisano je stotine imena onih koji nikada nisu došli do podnožja.
- Među njima je i priča koja i danas izaziva jezu – sudbina Francis Arsentiev, prve Amerikanke koja je pokušala osvojiti Everest bez dodatnog kiseonika. Njena životna i ljubavna priča spojila je hrabrost, ambiciju i tragediju, a završila na način koji ni najiskusniji alpinisti ne zaboravljaju.
Rođena 18. januara 1958. godine na Havajima, Francis je još kao dijete osjetila privlačnost planina. Otac ju je sa šest godina odveo u Kolorado, gdje je prvi put vidjela snijegom prekrivene vrhove. Taj trenutak, kako je kasnije govorila, probudio je u njoj želju za visinama. Decenijama kasnije, planinarstvo je postalo njen život – ne samo hobi, već i identitet. Godine 1992. upoznala je ruskog alpinistu Sergeja Arsentieva, čovjeka s kojim je dijelila ljubav prema planinama. Brzo su se vjenčali i zajedno osvajali najviše vrhove svijeta: Elbrus, Denali… ali cilj iz snova bio je Everest, i to bez dodatnog kiseonika – podvig koji je rezervisan samo za najizdržljivije.
- U maju 1998. krenuli su na svoju najveću ekspediciju. Nakon aklimatizacije u baznom kampu, 22. maja stali su na vrh svijeta, na 8.849 metara. No slavlje je trajalo kratko. Povratak se pokazao opasnijim nego što su mogli zamisliti – ekstremne hladnoće, iscrpljenost i nedostatak kiseonika usporavali su svaki korak. Prinudno su proveli noć iznad 8.000 metara, u zloglasnoj „zoni smrti“, gdje ljudsko tijelo počinje odumirati.
Negdje tokom spuštanja, par se razdvojio. Sergej je narednog jutra shvatio da Francis nije stigla u kamp i krenuo je da je traži. Te istog dana, penjački tim iz Uzbekistana pronašao ju je – bila je bez kape, lice joj je bilo bijelo od promrzlina, jedva je disala. Pružili su joj kiseonik i pokušali pomaknuti je niže, ali iscrpljenost i opasni uslovi prisilili su ih na odluku koju niko ne želi donijeti – morali su je ostaviti.
Kasnije tog dana, drugi tim naišao je na nju. U polusvjesnom stanju, Francis je izgovorila riječi koje su se urezale u istoriju Everesta:
„Ne ostavljaj me“,
„Zašto mi to radiš?“,
„Ja sam Amerikanka.“
- Te večeri, uzbekistanski tim susreo je Sergeja. To je bio posljednji put da je viđen živ. Pretpostavlja se da je poginuo pokušavajući da spasi suprugu, ali tačan trenutak i okolnosti njegove smrti nikada nisu razjašnjeni.
Sljedećeg dana, britanski alpinista Ian Vudal i Južnoafrikanka Keti O’Daud našli su Francis u još gorem stanju. Bila je vezana užadima, dezorijentisana, a vjetar i snijeg prijetili su da će svakog trenutka pogoršati situaciju. Mogućnost da je spasu bila je ravna nuli. Donijeli su istu tešku odluku kao i prethodni tim – morali su misliti na vlastiti život. Francis je umrla na padini, lice joj je, prema svjedočenjima, imalo mir izražen poput „kraljevskog tena“. Od tada su je prozvali „Uspavana ljepotica“. Njeno tijelo godinama je ležalo na istom mjestu, postavši jezivi orijentir penjačima na putu ka vrhu.
Prema pisanju B92 Planeta, tijela onih koji umru u „zoni smrti“ često ostaju netaknuta desetljećima zbog ekstremne hladnoće, a mnogi planinari prolaze pored njih svjesni da nema načina da ih se spusti bez rizika za vlastiti život. Tako je bilo i sa Francis – sve do 2007. godine. Ian Vudal, potresen sjećanjem na njen pogled, vratio se na Everest kako bi ispunio misiju. Omotao ju je američkom zastavom, održao kratko opelo i gurnuo tijelo niz padinu, daleko od očiju budućih penjača.
- Tek 2008. godine pronađeni su posmrtni ostaci Sergeja, duboko u pukotini. Smatra se da je stradao upravo u pokušaju da dođe do supruge. Njihova priča postala je legenda planinarskog svijeta – priča o dvoje ljudi koji su krenuli zajedno da osvoje vrh svijeta, a ostali zauvijek na njegovim padinama.
Prema riječima jednog od članova Planinarskog saveza Srbije, koje prenosi RTS Planeta, tragedija Arsentievih podsjeća koliko je Everest surov i nemilosrdan, bez obzira na iskustvo ili pripremljenost. U „zoni smrti“ svaka greška, svaki gubitak energije ili vremenski zastoj može biti fatalan. Statistike govore da većina nesreća na Everestu ne događa tokom uspona, već na povratku – kad tijelo iscrpljeno borbom za vrh više nema snage za siguran silazak.
- Francis Arsentiev imala je 40 godina kada je preminula. Iza sebe je ostavila sina, kojem su kasnije penjači i prijatelji prenosili priče o njenoj hrabrosti. Njen život ostaje simbol odlučnosti, ali i upozorenje. Everest nije samo planina – on je ispit izdržljivosti, granica ljudskog tijela i psihe, a ponekad i mjesto gdje se snovi susreću s neumoljivom stvarnošću.
