Danas, širom pravoslavnog svijeta, vjernici obilježavaju dan posvećen Svetoj prepodobnoj Angelini, u narodu poznatoj kao Prepodobna mati Angelina srpska. Njeno ime u narodnoj predaji simbolizuje nepokolebljivu vjeru, odanost porodici i nevjerovatnu unutrašnju snagu kojom je prkosila svim životnim nevoljama.
- Rođena u uglednoj porodici albanskog kneza Đorđa Arijanita Komnina, bila je svastika slavnog vojskovođe Skenderbega i supruga srpskog despota Stefana Brankovića, sina despota Đurđa Brankovića. Već sama ta biografska linija govori o povezanosti velikih istorijskih ličnosti i dinastičkih veza, ali ono što je Angelinu učinilo nezaboravnom nisu samo plemićki korijeni, već njena nevjerovatna životna priča.
Sa svojim mužem prošla je put od Srbije, preko Albanije, pa sve do Italije, dijeleći s njim ne samo bračnu ljubav, već i gorčinu izgnanstva. Stefan, koji je izgubio vid, našao se u teškoj političkoj situaciji, što je porodicu prisililo na stalne seobe i odricanja. Uprkos tim okolnostima, Angelina je ostala stub doma, odgajajući sinove Maksima i Jovana u hrišćanskom duhu, učeći ih skromnosti, poštovanju i milosrđu prema drugima. Njena snaga postala je vidljiva posebno nakon Stefanove smrti, kada se potpuno posvetila monaškom životu. Tada započinje i njen rad na obnovi i gradnji crkava, vjerujući da svetinje mogu biti utočište i duhovna snaga za sve koji trpe.
- Prvo značajno djelo bilo je podizanje crkve Svetog apostola Luke u Kupinovu, gdje je položila mošti svog supruga. Kasnije je osnovala i ženski manastir u blizini Krušedola, gdje je provela ostatak života u tihovanju i molitvi. Prema pisanju “Politike”, upravo je Krušedol postao mjesto njenog vječnog počinka, sve dok 1716. godine turska vojska nije spalila manastir i uništila mošti svih Brankovića. Ipak, sjećanje na nju i njenu pobožnost nije izgorjelo – nastavilo je živjeti kroz narodnu predaju i crkveno poštovanje.
Život Svete Angeline bio je nalik epskoj hronici – pun iskušenja, gubitaka i neizvjesnosti. Nadživjela je muža, oba sina i kćerku Maru, a tri puta bila je primorana da prenosi mošti svoga muža. Veliki dio života provela je u izgnanstvu, često bez sigurnog doma, ali uvijek dostojanstvena i nepokolebljiva u vjeri. Narod ju je zapamtio kao obrazovanu, mudru i lijepu ženu koja je voljela knjige i učila druge. Njen lik se nalazi na svim ikonama Brankovića – monahinja s krstom u desnoj ruci, simbol vjere koja ne posustaje.
Kako prenosi “Glas Srpske”, njena djela milosrđa i briga za siromašne ostavila su dubok trag, zbog čega je i danas smatrana zaštitnicom onih koji trpe nepravdu i siromaštvo.
- Preminula je 1520. godine, ali njena poruka vjernicima i dalje je snažna i aktuelna – prava opasnost nije materijalna oskudica, već siromaštvo duha. Zbog toga se vjeruje da na njen dan svako treba da joj se obrati u molitvi, tražeći snagu i mir, ali i unutrašnje usmjerenje da život dovede u red. Njen primjer pokazuje da čak ni najteža sudbina ne može slomiti onoga ko čvrsto vjeruje u dobrotu i Božju volju.
Prema riječima sveštenika iz Mitropolije crnogorsko-primorske, koje prenose “Novosti”, vjernici je doživljavaju kao tihu, ali izuzetno moćnu zagovornicu – monahinju koja je svojim životom svjedočila da čista vjera može nadjačati svaku nepravdu i iskušenje.
Danas se Sveta Angelina ne spominje samo u bogosluženjima i molitvama. Njena priča živi i kroz narodne običaje. Vjernici vjeruju da je na njen dan posebno važno pomoći siromašnima, podijeliti obrok ili pružiti riječ utjehe onima koji trpe. U mnogim krajevima, domaćice na ovaj praznik pripremaju skromnu, ali svečanu trpezu, a u selima gdje se njeno ime posebno štuje, organizuju se zajedničke molitve i okupljanja. Ovi običaji podsjećaju da je njen život bio satkan od nesebičnog davanja – i to ne samo materijalnog, već i duhovnog.
- Ono što je možda najvažnije naglasiti jeste da Sveta Angelina nikada nije tražila slavu. Njena vrlina bila je u tome što je pomagala tiho, bez očekivanja priznanja, vjerujući da prava nagrada dolazi od Boga. Takav pristup ostavio je dubok trag u narodnom sjećanju, pa i danas, više od pet stoljeća nakon njene smrti, ljudi izgovaraju njeno ime sa poštovanjem, vjerujući da ona svojim molitvama pomaže svima koji joj se obrate. Njena priča postala je i podsjetnik da ljubav, vjera i upornost mogu izdržati i najteže iskušenje.
Kada se pogleda cijeli njen životni put, jasno je zašto je narod i crkva slave kao svetiteljku. Od plemićke kćeri, preko izgnane supruge, do monahinje i graditeljke svetinja, njeno ime ostalo je upisano ne samo u crkvene knjige, već i u srce naroda. Upravo ta neraskidiva veza između svetiteljke i običnog čovjeka razlog je što njen praznik i danas okuplja vjernike, podsjećajući ih da je duhovna snaga najjače oružje protiv svih nedaća.
