Bojan Tomović, poznati pjevač s bogatom muzičkom karijerom, posljednjih mjeseci našao se u fokusu javnosti iz razloga koji nemaju veze sa scenom. Umjesto koncerata i novih pjesama, medijske naslovnice donose priču o njegovoj teškoj životnoj situaciji hospitalizaciji na psihijatriji, porodičnim sukobima i borbi s mentalnim zdravljem.
- Iza ovih vijesti stoji složena i bolna priča o emocionalnim ranama, izolaciji i želji za oporavkom.Prema Bojanovim riječima, sve je počelo porodičnim sukobom koji je izmakao kontroli. Kako prenosi Kurir.rs, do incidenta je došlo kada su ga majka i ujak izbacili iz kuće, što je dovelo do intervencije policije i njegovog privođenja.
“Moja majka je ugasila svoju cigaretu u mojoj čaši piva, a ja sam u afektu polio i nju i ujaka,” ispričao je pjevač, otkrivajući koliko su tenzije bile duboke. Taj trenutak, pun ljutnje i bola, bio je vrhunac godina nakupljenih nesporazuma. Bojan ističe da se u svojoj borbi često osjeća potpuno izolovano, bez stvarne podrške najbližih, što otežava njegov oporavak.
- Posljedica incidenta bila je zabrana prilaska majci i ujaku. “Sramota i grehota. Nisam nikakva cvećka, ali nisu ni oni, vala,” rekao je, naglašavajući da u ovoj priči nema jednostrane krivice. Blic.rs podsjeća da ovakve zabrane, iako zakonski opravdane radi zaštite, mogu dodatno otežati proces pomirenja i liječenja odnosa. Za javne ličnosti, porodični konflikti često su još teži jer se odvijaju pred očima publike koja sudi na osnovu djelimičnih informacija. To stvara dodatni pritisak, koji kod osoba s krhkim mentalnim zdravljem može pogoršati stanje.
Dijagnoza bipolarnog poremećaja, koju Bojan nosi, znači život s emocijama koje se smjenjuju od euforije do duboke depresije. Tokom boravka u bolnici, kako kaže, podvrgnut je blagim elektrošokovima i terapiji litijumom. “Nadam se da će mi pomoći da normalno živim,” ističe, svjestan da je liječenje mentalnih bolesti proces koji zahtijeva vrijeme i strpljenje. Telegraf.rs navodi da se ovakvi javni istupi sve češće smatraju važnim korakom u razbijanju stigme oko mentalnog zdravlja, jer pomažu drugima da se ohrabre i potraže pomoć.
- Ipak, iza dijagnoze i terapija stoji dublja priča – ona o odnosima unutar porodice. Bojan otvoreno govori o bolnim iskustvima, poput onoga kada mu je majka navodno govorila da će ga smjestiti u dom za nezbrinute osobe. Takve riječi ostavljaju trag, a osjećaj neprihvaćenosti može biti razoran. Nije nepoznato da se porodične rane prenose generacijama, pa iako uzrok može biti nerazumijevanje ili strah, posljedice za pojedinca mogu biti teške i dugotrajne.
Unatoč svemu, Bojan ne odustaje od svoje najveće ljubavi – muzike. Kaže da, kada je na sceni, sve brige nestaju, a pjesma postaje način da razgovara sa sobom i sa svijetom. Pisanje novih stihova i komponovanje pomaže mu da preusmjeri energiju iz bola u kreativnost. Mnogi umjetnici svjedoče da ih upravo rad spašava u najtežim trenucima, a Bojan nije izuzetak. Muzika za njega nije samo profesija, nego i terapija.
- Ova priča, iako lična, ima univerzalne poruke. Pokazuje koliko je mentalno zdravlje povezano s međuljudskim odnosima, posebno onima u porodici. Bojanov slučaj podsjeća da ne možemo uvijek birati okolnosti, ali možemo birati kako ćemo reagovati i kome ćemo se obratiti za pomoć. Društvo u kojem se o mentalnim bolestima otvoreno govori i u kojem postoji spremnost da se pruži podrška – mnogo je zdravije za svakog pojedinca.
Bojanova borba još traje. Njegov put oporavka vjerovatno neće biti lak, ali njegova iskrenost u javnim istupima pokazuje da želi pronaći ravnotežu. Bilo kroz pjesmu, bilo kroz otvorene razgovore o onome što ga tišti, on pokušava graditi mostove – prema sebi, prema drugima i, možda, jednog dana, ponovo prema svojoj porodici.
