U vremenu kada se sve veći broj ljudi suočava s dijagnozom raka, prava podrška oboljelima postaje presudna ne samo za njihov fizički, već i psihološki oporavak. Ipak, mnogi se, iako dobronamjerni, osjećaju nesigurno kada trebaju razgovarati s osobom koja prolazi kroz tako tešku borbu. U želji da ponude utjehu, nerijetko izgovore riječi koje, umjesto da pomognu, mogu izazvati dodatni emotivni teret.
- Oni koji se suočavaju s bolešću prolaze kroz složeni splet emocija – strah, tugu, osjećaj gubitka kontrole i ponekad želju da se o bolesti govori, a ponekad potrebu da se o njoj šuti. S druge strane, prijatelji i porodica često osjećaju tugu i bespomoćnost, pa se brinu da će reći nešto pogrešno. Blic Žena prenosi kako je upravo ta nesigurnost razlog što se mnogi povuku, iako bi prisutnost i spremnost da slušaju bila daleko vrijednija od savjeta.
Postoji nekoliko uobičajenih grešaka koje bi trebalo izbjegavati. Prva je govoriti osobi šta biste vi učinili na njihovom mjestu – fraze poput “Ja bih odmah išla na operaciju” mogu zvučati osuđujuće. Umjesto toga, korisnije je reći: “Ovde sam ako želiš da pričaš o tome.” Druga greška je prebacivanje fokusa na sebe – ako oboljeli na kraju počne vas tješiti, to znači da podrška ide u pogrešnom smjeru.
- Treća zamka je nuđenje pomoći bez pitanja da li je ona potrebna. Pretpostavke da ne mogu obavljati svakodnevne obaveze mogu ih povrijediti, dok jednostavno pitanje “Kako mogu da ti olakšam dan?” pokazuje poštovanje prema njihovim sposobnostima. Kurir.rs navodi da oboljeli cijene kada ih se pita za mišljenje umjesto da im se unaprijed organizuje pomoć.
Četvrta greška je dijeljenje statistika, prognoza ili savjeta s interneta bez da su traženi. Takve informacije često izazivaju nepotreban strah. Umjesto toga, možete ponuditi da ih pratite na pregled i zabilježite ono što im ljekar kaže. Peta greška je očekivanje da se njihov život drastično promijeni – mnogi žele zadržati što više normalnosti.
- Također, ne treba izjednačavati povratak na posao s potpunim oporavkom, jer bolest ostavlja i fizičke i emotivne tragove. Sedma greška je pretpostavka da se ne mogu brinuti o djeci – za mnoge roditelje upravo je briga o djeci izvor snage. I na kraju, jedna od najvećih grešaka je “igranje doktora” – davanje poluinformacija, savjeta o dijetama ili “čudesnim” terapijama.
Istraživanja, poput onih provedenih na Univerzitetu u Derbiju i Imperial koledžu u Londonu, pokazuju da čak i dobronamjerna podrška može biti opterećujuća ako je neadekvatna. Žene koje su odlučile da ne rekonstruišu dojku nakon mastektomije često su se osjećale nelagodno zbog pretjerane emocionalne reakcije okoline, iako su znale da to dolazi iz ljubavi.
- Ako ne znate šta da kažete – recite to. Jednostavna rečenica “Ne znam šta da kažem, ali tu sam” može značiti više od bilo kakvog savjeta. 24sedam.rs prenosi iskustva oboljelih koji tvrde da je prisutnost i tiha podrška često bila najvažniji faktor u njihovoj borbi.
Prava podrška nije u velikim riječima, već u prisutnosti, spremnosti da saslušate i poštovanju tuđe autonomije. Ne morate rješavati njihove probleme – dovoljno je da ih ne napustite dok se sami bore. Upravo to je, kako kažu mnogi koji su prošli kroz ovu borbu, najveći dar koji im je neko mogao pružiti.
