Nas glumac je svoju vezanost za porijeklo potkrijepio zanimljivim otkrićem iz Gruzije, saznajte više u nastavku….
Rade Šerbedžija je već desetljećima ime koje se izgovara s poštovanjem kako u regiji, tako i u svjetskim filmskim krugovima. Njegova karijera, koja se proteže od domaćih kazališnih dasaka do velikih holivudskih produkcija, ostavila je dubok trag u umjetnosti. No, osim glumačkog talenta, publiku već dugo intrigira i pitanje njegovog porijekla – nešto o čemu su se često vodile rasprave i stvarale pretpostavke.
Sam Rade, u svom prepoznatljivom, pomalo ironičnom stilu, često se prisjeća anegdota iz prošlosti. Jedna od njih vezana je za njegova velika prijateljstva s legendarnim glumcima Zoranom Radmilovićem i Draganom Gagom Nikolićem. Prisjetio se kako ga je Radmilović uporno oslovljavao sa „moj Hrvat“ – toliko uporno da je to postalo interna šala svaki put kad bi se sreli.
Kako Rade priča, jednom se u tu raspravu umiješao i Gaga Nikolić, upitavši Radmilovića zašto ga stalno zove Hrvatom kad je zapravo Srbin. Radmilović je, uvjeren u svoje viđenje, odgovorio: „Otkud Rade da bude Srbin? Pogledaj ga – gospodin iz Zagreba, kulturan, fin, nije baraba kao ti!“ Smijeh nije prestajao ni kada je Rade napokon priznao da su mu i otac i majka Srbi, a Dragan Nikolić dodao kako su mu i djed i baka Srbi. Radmilović je na to teatralno reagirao, uzdahnuvši: „U majku mu, gdje ću sad naći svog Hrvata?“
Ova anegdota, premda humoristična, samo je pojačala interes javnosti oko njegovog identiteta. U jednom gostovanju na K1 televiziji, Rade je odlučio jasno iznijeti činjenice: „Ja sam Krajišnik, čovjek, Srbin iz Hrvatske. To je moje najtačnije obeležje, ali i na tragu Nikole Tesle, koji se ponosio svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom.“ Naglasio je kako je rođen u Hrvatskoj, tamo završio škole i započeo svoju umjetničku karijeru, što ga je oblikovalo i kao čovjeka i kao umjetnika.
Svoju vezanost za porijeklo dodatno je potkrijepio zanimljivim otkrićem iz Gruzije, gdje je doznao da u južnom dijelu te zemlje svaka treća obitelj nosi prezime Šerbedžija. Ta informacija unijela je novu dimenziju u razumijevanje njegovih korijena, pokazujući kako prezime nosi priču koja nadilazi granice Balkana.
Iako su kroz godine kružile razne interpretacije njegovog identiteta, Rade je uvijek nastojao poručiti da porijeklo nije ograničenje nego bogatstvo. S ponosom ističe kako se osjeća dijelom obje kulturne sfere – srpske i hrvatske – i kako mu je upravo ta dvostruka perspektiva pomogla da izgradi jedinstvenu karijeru.
Njegovi bliski odnosi s kolegama poput Radmilovića i Nikolića, prepuni šala i životnih pouka, ostavili su trag ne samo u njegovom privatnom životu, nego i u percepciji publike o njemu. Šerbedžija je ostao dosljedan sebi – čovjek koji se ne odriče svojih korijena, ali istovremeno gradi mostove između kultura i ljudi.
Danas, kada govori o sebi, jasno ističe: „Rođen sam u Hrvatskoj, ponosan na to. Ali moj rod je srpski, i to je jednako važan dio mog identiteta.“ U vremenu podjela i površnih etiketiranja, ta otvorenost i iskrenost čine ga još autentičnijim.
Priča o Radu Šerbedžiji tako nije samo priča o glumcu svjetskog glasa, nego i o čovjeku koji razumije složenost balkanskog identiteta. I dok mnogi još pokušavaju svrstati njegovo ime u jednu kategoriju, Rade pokazuje da se pravi odgovor krije u onome što sam za sebe kaže – umjetnik, Krajišnik, Srbin iz Hrvatske, i prije svega čovjek.
