Petnaest godina kasnije, čula sam da je umrla. Njen sin je došao i insistirao da me vidi.
Rekao je:
„Vrijeme je da konačno saznaš šta se desilo tvom ocu.”
Ispričao mi je da je moj otac već neko vrijeme bio bolestan, ali su odlučili da mi to ne kažu. Bila sam premlada, a otac nije želio da me povrijedi istinom.
Rekao je da je moja maćeha duboko voljela mog oca—toliko da nije mogla podnijeti da ostane u toj kući ni trenutka duže nakon njegove smrti. Zato je otišla. Htjela je da povede i mene sa sobom, ali je moja nana insistirala da ode bez pozdrava.
Ali to nije bilo sve… Zanijemila sam kada mi je otkrio da mi je maćeha ostavila dio svog nasljedstva—jer me je oduvijek smatrala svojim djetetom.
Bila sam šokirana. Ali u tom trenutku, moje srce se smekšalo. Shvatila sam da žena koju sam godinama prezirala zapravo jeste voljela i mene—na svoj tihi, neprimjetni način.”
BONUS TEKST
Petnaest godina kasnije, čula sam da je umrla. Njen sin je došao i insistirao da me vidi.
Rekao je:
„Vrijeme je da konačno saznaš šta se desilo tvom ocu.”
Ispričao mi je da je moj otac već neko vrijeme bio bolestan, ali su odlučili da mi to ne kažu. Bila sam premlada, a otac nije želio da me povrijedi istinom.
Rekao je da je moja maćeha duboko voljela mog oca—toliko da nije mogla podnijeti da ostane u toj kući ni trenutka duže nakon njegove smrti. Zato je otišla. Htjela je da povede i mene sa sobom, ali je moja nana insistirala da ode bez pozdrava.
Ali to nije bilo sve… Zanijemila sam kada mi je otkrio da mi je maćeha ostavila dio svog nasljedstva—jer me je oduvijek smatrala svojim djetetom.
Bila sam šokirana. Ali u tom trenutku, moje srce se smekšalo. Shvatila sam da žena koju sam godinama prezirala zapravo jeste voljela i mene—na svoj tihi, neprimjetni način.”
U potresnom intervjuu za Gloriju (Izvor: Gloria.rs, 2024), Nataša je podijelila detalje o toj noći, ali i o mjesecima koji su uslijedili. Priznala je da je dugo bila nesvjesna težine njegovih problema i da je naučila bolnu lekciju – nikada ne treba pretpostavljati da je neko dobro samo zato što tako izgleda. Njena otvorenost o ovoj temi naišla je na ogroman odjek, posebno među mladima koji se često boje priznati da pate. Nataša nije bila samo supruga u žalosti – postala je i glas onih koji su u tišini patili, bez podrške i razumijevanja.
Uprkos gubitku, Nataša je pronašla način da se podigne. Vratila se muzici, ali je njena umjetnost sada bila drugačija – zrelija, dublja, prožeta iskustvom i bolom koji je preoblikovao njenu dušu. Njen hit “Nova ja” jasno odražava tu transformaciju – pjesma ne govori samo o novom početku, već i o borbi da se pronađe smisao nakon tragedije. U saradnji s nevladinim sektorom, uključila se u kampanje koje promovišu važnost mentalnog zdravlja, želeći da spriječi da neko drugi doživi ono što je ona proživjela.
Kako piše portal Blic Žena (Izvor: Blic.rs, 2025), Nataša se uključila u humanitarni projekat “Otvoreno o tišini” koji za cilj ima edukaciju o depresiji i suicidalnim mislima, posebno kod mladih. Kroz sopstvenu ranjivost, postala je simbol snage i empatije. Nije više bila samo zvijezda s naslovnica – bila je žena koja je preživjela i odlučila da svoju patnju pretvori u nešto korisno.
I dok su se emocije slijevale u svaku novu pjesmu, paralelno je rasla i njena povezanost sa publikom. Ljudi su u njenoj muzici pronalazili utjehu, a mnogi su otvoreno pisali da su zahvaljujući njoj prvi put potražili pomoć. Nataša je bez sumnje postala mnogo više od pjevačice – postala je most između bola i ozdravljenja, dokaz da su ranjivost i hrabrost dvije strane iste medalje.
O tome svjedoči i reportaža koju je objavio Nova.rs (Izvor: Nova.rs, 2025), gdje se navodi da je Natašina pjesma “Tišina između nas” korišćena u kampanji Ministarstva zdravlja za osnaživanje mentalnog zdravlja mladih. To je jasan pokazatelj da njeno djelovanje prevazilazi okvire muzičke industrije – ona aktivno učestvuje u stvaranju boljeg društva.
Na kraju, priča o Nataši Prijović je više od karijere. To je priča o prepoznavanju bola, suočavanju s gubitkom i ponovnom rađanju kroz umjetnost. Njeno nasleđe neće se mjeriti samo brojem pregleda na YouTubeu ili nastupima pred prepunim dvoranama. Mjeriće se u porukama koje su promijenile nečiji tok misli, u pjesmama koje su izliječile nečije srce i u tišini koju je neko prekinuo jer se osjetio manje samim.
Nataša Prijović ostaje dokaz da čak i oni koji su pali mogu ponovo poletjeti, ako pronađu svrhu u svom bolu. A ona je svoju pronašla – u muzici, u pomoći drugima i u poruci da je u redu biti ranjiv, sve dok imamo snage da o tome govorimo.
