Ron Garan, bivši astronaut NASA-e, proveo je 178 dana u svemiru dovoljno da mu se pogled na život zauvijek promijeni. Njegova iskustva iz orbite danas koristi ne da bi impresionirao, već da bi upozorio.
- Jer, kako sam kaže, tek kada je pogledao Zemlju iz tame svemira, shvatio je koliko toga na planeti pogrešno shvatamo – i koliko skupo to plaćamo.Izgleda kao da je sve počelo kao san svakog pilota i istraživača. Letovi u američkom spejs-šatlu, boravak na Međunarodnoj svemirskoj stanici i suradnja s ruskom letjelicom Sojuz činili su Garanovu karijeru izvanrednom. Ali prava lekcija stigla je tek u tišini orbite. Kad je gledao Zemlju kako lebdi u svemirskoj tami, isijavajući nijanse plave i bijele, bez granica, bez nacija, nije mogao da vidi ekonomiju, politike ni interese – samo život. Tada mu je, kaže, postalo jasno: „Mi živimo u laži.“
Za Big Think, Garan je otvoreno govorio o onome što je doživio – iskustvu poznatom među astronautima kao efekat pregleda. Radi se o emocionalnom i duhovnom pomaku koji nastaje kada čovjek vidi svoju planetu iz svemira, izolovanu i osjetljivu. „Kao da se upali svjetlo i shvatiš koliko smo povezani i međuzavisni“, opisuje to Garan.
Ono što ga je najviše potreslo nije bila ljepota Zemlje, već kontrast između te ljepote i stvarnosti koju na njoj živimo. „Plaćamo visoku cijenu zato što ne vidimo pravu sliku. Naše odluke oblikujemo na osnovu fragmentiranih informacija. A bez šire slike, rješenja za globalne probleme stalno nam izmiču“, rekao je. To je, prema njemu, osnovni razlog zbog kojeg svijet zapinje u rješavanju izazova poput siromaštva, klimatskih promjena i društvene nepravde.
- Garan je zato razvio koncept orbitalne perspektive – ne kao naučnu teoriju, već kao poziv čovječanstvu da se oslobodi pogleda ograničenog ekonomskim i političkim okvirima, te da počne razmišljati iz pozicije dobrobiti cijele planete. „To je osjećaj nepravde koji osjetite kad iz svemira ugledate kontrast između zadivljujuće ljepote naše planete i stvarnosti u kojoj milioni ljudi žive bez osnovnih uslova za život.“
Ova poruka nije prošla nezapaženo ni u regiji. Kako prenosi B92.net, Garanova razmišljanja sve češće citiraju i evropski i balkanski klimatski aktivisti, naročito u kontekstu potrebe da se ekologija ne podredi profitu. „Ako svemirski pogled govori da je Zemlja jedinstveni, krhki sistem koji treba čuvati, zašto mi to još uvijek ne vidimo s tla?“ pita se u jednom komentaru ekološki aktivista iz Srbije, inspirisan upravo Garanovim intervjuom.
- Garan danas putuje svijetom, drži predavanja, piše knjige i koristi svoje iskustvo da probudi ljude. Nije zadržao astronautsku tišinu, nije se povukao – naprotiv, postao je glas onih koji nemaju priliku da gledaju svijet odozgo, ali koji ga itekako osjećaju. Njegova knjiga “Orbitalna perspektiva” pretočila je to iskustvo u riječi koje sve više postaju dijelom globalnog pokreta za svjesnije čovječanstvo.
Kako prenosi RTS Nauka, Garanova poruka sve češće pronalazi put do učionica, univerziteta i nevladinih organizacija koje se bave održivim razvojem. U nekim školama širom Balkana njegova perspektiva koristi se kao edukativni alat da se djeca nauče empatiji, ekološkoj odgovornosti i solidarnosti. „Nije poenta da svi postanu astronauti, već da svi počnemo razmišljati kao da smo bar jednom gledali Zemlju iz svemira“, piše u jednoj nastavnoj jedinici inspirisanoj njegovim govorima.
Ali uprkos globalnim naporima, Ron Garan i dalje smatra da je mnogo posla pred nama. “Svemir nas uči tišini, ali i hitnosti,” kaže. Iako zvuči paradoksalno, upravo ta kombinacija je, po njegovom mišljenju, ključ. Hitnost da se djeluje, ali ne impulzivno – već s razumijevanjem šire slike.
- Za Garana, planeta nije “resurs”. Ona je dom. Nema je puno, nema rezervne. I zato apelira da se prestanemo gledati kao suparnici i počnemo ponašati kao sustanari – dijelimo isti dom, iste potrebe i istu sudbinu. Njegova poruka je jednostavna, ali duboka: “Zemlja je jedinstvena. I jedina.”
Kako zaključuje Stil Kurir, odakle je priča i potekla, Garanova ispovijest nije još jedna anegdota iz života astronauta – to je poziv na buđenje. I možda je upravo sada pravo vrijeme da taj poziv čujemo. Jer ako neko tko je Zemlju gledao s druge strane tame kaže da je dom vrijedan borbe – možda je vrijeme da se i mi, s ove strane, za njega izborimo.
