Iako su se u prošlosti vicevi o “plavušama u uniformi” često pričali uz osmijehe, stvarnost žena u policiji daleko je ozbiljnija, dublja i vrijedna poštovanja. Danas, žene u plavom predstavljaju stub savremene bezbjednosti, balansirajući između profesionalizma i empatije, snage i razumijevanja, discipline i topline. Nisu tu samo da popune kvote, već su svojim prisustvom promijenile samu srž funkcionisanja policijskih struktura.
Žene su u policijsku službu kročile skromno i često neprimijećeno. Početkom 20. vijeka, njihove uloge bile su ograničene – brinule su se o ženama žrtvama, djeci u riziku i često radile iza kulisa, daleko od opasnosti. Međutim, vremena su se mijenjala. U Velikoj Britaniji, Edith Smith je još 1915. godine dobila pravo da hapsi, dok je u SAD-u Alice Stebbins Wells 1910. postala prva službenica Los Anđelesa. I kod nas je kretanje bilo tiho, ali postojano – nakon Drugog svjetskog rata, žene ulaze u redove tadašnje milicije, no tek decenijama kasnije počinju se probijati u specijalizirane i rukovodeće sektore.
Danas žene sudjeluju u najzahtjevnijim operacijama, ravnopravno sa muškarcima. Specijalne jedinice, nekad rezervisane isključivo za “mušku snagu”, sada uključuju i policajke koje se bez zadrške suočavaju s najopasnijim zadacima. U Bosni i Hercegovini, pripadnice SIPA-e i Federalne uprave policije učestvovale su u višestrukim akcijama protiv organizovanog kriminala, pokazujući kako hrabrost i stručnost ne poznaju pol. Prema podacima portala Klix.ba, žene danas čine oko 13% aktivnog policijskog kadra, a broj je u stalnom porastu, zahvaljujući ciljanom uključivanju ženskog kadra kroz Policijsku akademiju i kampanje promocije.
No, njihov put nije bez izazova. Predrasude, seksizam i nevidljivi zidovi i dalje postoje. Mnoge policajke svjedoče da moraju raditi duplo više kako bi zadobile jednako poštovanje kao njihovi muški kolege. Okruženje koje se često oslanja na “bratstvo uniforme” ponekad zanemaruje koliko je ženama teže izboriti autoritet. Ipak, one ne odustaju. Umjesto da se povuku, sve više ih koristi svoju prednost – sposobnost da čuju ono što se ne izgovara, da prepoznaju emociju iza riječi, da kroz empatiju uspostave red.
Empatija nije slabost, već snaga, pokazuje praksa. Istraživanja su potvrdila da žene rjeđe koriste silu i češće deeskaliraju konfliktne situacije. Njihov pristup često dovodi do boljih rezultata u radu s traumiranim žrtvama ili svjedocima. Mnoge žrtve porodičnog nasilja, posebno žene i djeca, lakše se otvaraju pred policajkama. Kako je za N1 BiH izjavila psihologinja Vedrana Vlahović, “prisutnost žene u uniformi u ovakvim situacijama često donosi ključnu razliku – osjećaj sigurnosti i razumijevanja koji omogućava da se istina izgovori.”
Balans između profesionalnog i porodičnog života dodatno komplikuje stvari. Policijski posao ne poznaje radno vrijeme, a kod žena koje su i majke to stvara ogroman pritisak. Uprkos svemu, mnoge se uspješno snalaze, ističući da ih upravo majčinstvo čini odlučnijim i otpornijim. Taj “majčinski instinkt”, kako ga same opisuju, ne slabi autoritet – već ga produbljuje.
Inspirativnih primjera ima mnogo, i kod nas i u svijetu. U Srbiji, Svetlana Ceca Janković bila je jedna od pionirki ženskog prisustva u specijalnim jedinicama bivše Jugoslavije. Nakon godina operativnog rada, danas predaje u Policijskoj akademiji i oblikuje buduće generacije. Njen glas, kao i glas mnogih drugih žena, postaje sve snažniji i vidljiviji. Kako prenosi RTS, ona ističe da je “najvažnije da djevojke koje ulaze u policiju vjeruju u sebe i znaju da imaju mjesto – ne pored muškaraca, nego ravnopravno s njima”.
Međunarodne brojke također pokazuju napredak, iako neujednačen. Skandinavske zemlje, poput Švedske i Norveške, ističu se kao primjer rodne ravnoteže – tamo žene čine i do 40% policijske snage. Njemačka je na oko 30%, dok se u Sjedinjenim Državama brojka kreće oko 13%. Na Balkanu, u zavisnosti od zemlje, udio žena u policiji varira od 10 do 15%, ali trend rasta je jasan i obećavajući.
Policija u budućnosti neće izgledati kao do sada. S više žena, više razumijevanja, i više raznolikosti, dolazi i nova kultura sprovođenja zakona – humanija, pametnija i prilagođena stvarnim potrebama društva. Žena u uniformi nije izuzetak, već postaje pravilo. I ne zato što to neko propisuje, već zato što žene to zaslužuju – znanjem, hrabrošću i predanošću koju svakodnevno dokazuju.
U kontekstu Bosne i Hercegovine, važno je istaći da MUP Kantona Sarajevo odnedavno provodi posebne programe za uključivanje žena u policijske redove. Kako je izvijestio portal Oslobođenje, kroz sistem dodatne edukacije i osjetljivosti prema rodnoj ravnoteži, “sve više mladih djevojaka vidi policiju kao životni poziv, a ne samo posao”. To je znak da se društvo kreće u pravom smjeru, a policija postaje tačka gdje se jednakost ne priča – već živi.
