Milan Popović iz Beograda je priča koju ne možeš pročitati bez da zastaneš i osjetiš – ne samo tugu, već i nevjerovatnu snagu i zahvalnost. Njegov život je počeo u tišini lifta, ostavljen kao beba 29. aprila 1977. godine, umotan pažljivo u ćebe, uz nekoliko pelena i bebi-puder.
- Neko ga je, iako ga je ostavio, pokušao zaštititi – to je činjenica koja Milanu nikada nije izblijedjela iz srca.
Jedan stanar beogradske zgrade u Ulici Narodnog fronta pozvao je miliciju kada je čuo plač. Patrola je stigla i u tom trenutku, ispod hladnog svjetla lifta, počeo je Milanov život. Policajci iz Šeste stanice nisu znali ko je dijete, pa su mu privremeno dali ime – Ilija, po jednom od milicionera. Tačnog datuma rođenja nije bilo, pa je dobio simboličan – 1. april. Sam Milan kasnije kaže da se nije moglo bolje pogoditi, jer njegov život je, uz osmijeh priznaje, jedna velika igra sudbine – “aprililili”, kako sam kaže.
- Nakon boravka u domu u Zvečanskoj, život ga je odveo u Niš, gdje su ga usvojili Svetlana i Aleksandar Popović. Dali su mu novo ime – Milan – ali još važnije, dali su mu ljubav, dom i stabilnost. Iako su ga u školi zadirkivali zbog usvojenja, to ga nije slomilo. Naprotiv, oblikovalo ga je u osobu koja je samostalna, otporna i sposobna da, kako sam kaže, “ide dalje, jer sutra je novi dan”.
Kako prenosi Kurir.rs, Milan je završio školu, služio vojsku u teškim vremenima na Kosovu i Metohiji, a zatim upisao fakultet. Ipak, osjećaj otuđenosti i praznina koja nije imala ime vodili su ga dalje – u potragu za smijehom i lakoćom postojanja. Sa samo 25 maraka u džepu napustio je Srbiju, prošao kroz Grčku, Italiju i Švicarsku, sve dok nije pronašao svoj novi život u Španiji. Danas tamo živi sa suprugom Ivanom iz Smedereva i dvojicom sinova – Aleksandrom i Konstantinom.
- Iako je pronašao sreću, Milan nikada nije prestao tragati za odgovorima. Kada mu se rodilo prvo dijete, njegova usvojena majka ga je podstakla da potraži biološku porodicu. Zvala je čak i sirotište sama, iako je znala da to nije njen zadatak. Ta podrška bila je ključna. Ipak, dokumenti koje je Milan dobio bili su gotovo prazni. Sve je počinjalo i završavalo s onim liftom.
U potrazi za istinom, Milan se obratio i društvenim mrežama, ali odgovora nije bilo. Javljali su se razni ljudi – od numerologa do proroka – ali niko nije imao ono što je zaista tražio: istinu. Najemotivniji trenutak desio se kada je numerologinja, bez da zna njegovu priču, rekla da vidi dvoje djece. “Gdje mu je brat?” pitala je. Te riječi su ga slomile.
- Kako piše Stil Kurir, Milan je danas u kontaktu sa čovjekom koji ga je 1977. pronašao. Prvi susret nije bio topao, jer ga je dočekao sa strahom, misleći da se radi o prevari. No, poslije mu je pisao pismo i izvinio se. Danas su u povremenom kontaktu. Iako je zakoračio u zgradu gdje je kao beba ostavljen, emocije su ga zaobišle – kako kaže, osjećao je samo tihu znatiželju i ironiju života.
U svojoj priči, Milan ne pokazuje ni trunku ogorčenosti. Njegove riječi pune su zahvalnosti: “Mogla je da me abortira, a nije. Hvala joj do neba.” Vjeruje da je njegova biološka majka vjerovatno bila mlada studentkinja koja nije imala izbora. Ne traži ništa – samo želi da zna da je sve ispalo kako treba.
- Zbog želje da sazna više o svojim korijenima, Milan je nedavno uradio DNK test putem strane agencije. Još čeka rezultate, s nadom da će jednog dana možda pronaći nekog – brata, sestru, makar jednu nit koja bi povezala njegovu prošlost sa sadašnjošću. “U inostranstvu svi imaju rodbinu, a mi – nemamo nikog. Samo želim da znam da negde postojim za nekoga.”
Prema podacima s portala Discovery.com, savremeni DNK testovi danas mogu otkriti ne samo poreklo već i moguće rođake širom svijeta. Testovi poput ovih su promijenili sudbine hiljada ljudi koji su, poput Milana, krenuli u potragu za identitetom.
- Priča Milana Popovića je podsjetnik da ne postoji savršen početak, ali svaki čovjek može izabrati kako će izgledati njegov nastavak. Iako su njegovi prvi trenuci bili bez ijedne ruke koja ga je držala, ostatak života oblikovali su ljudi koji su mu pružili najvažnije – ljubav i podršku. Danas, kao otac i suprug, Milan je postao ono što mu je možda najviše falilo – sigurno mjesto nekome drugom.
I baš zato, iako ga je život počeo u tišini lifta, njegova priča odjekuje daleko – kao snažno svjedočanstvo o otpornosti, oprostu i nadi.
