Na jugu Srbije i danas se prenosi zanimljiva legenda o Svetom Atanasiju Atonskom, monahu čija je mudrost uspela da nadmudri i samog đavola. Sveti Atanasije, koji je živeo u 10. veku, bio je jedan od najuticajnijih duhovnika tog vremena.

- Zamonašivši se, proveo je godine u tišini pustinje, posvećen molitvi i asketskom životu, ali se kasnije vratio među ljude kako bi im pokazao put zajedničkog monaškog života. Upravo on je zaslužan za uvođenje kinovijskog sistema na Svetu Goru, čime je uveo pravilo da monasi ne žive više kao usamljeni pustinjaci, nego u bratstvima, pomažući jedni drugima na putu spasenja.
Njegova duhovna snaga i mudrost privlačile su pažnju još za njegovog života, a narod ga je smatrao zaštitnikom od oluja i nepogoda. Uz to, ostala je zapamćena i priča koja ga je povezala sa samim đavolom – događaj koji se prenosio generacijama i koji je ostavio dubok trag u narodnoj tradiciji.
- Prema predanju, đavo je želeo da iskuša Atanasija i pokuša da ga odvrati od vere. Prerušio se u najlepšu devojku, toliko očaravajuću da bi svaki muškarac teško odoleo njenoj pojavi. Pojavila se pred monahom i pokušala da ga zavede, nudeći mu da se odrekne Boga i da joj se pridruži u obožavanju nečastivog. Međutim, Atanasije je odmah prozreo prevaru. Shvatio je da je pred njim sotona u ljudskom obličju, pa je odlučio da ga nadmudri.
Umesto da se uplaši ili uznemiri, mirno je predložio devojci: „Ako si ti zaista toliko moćna, pokaži mi svoju snagu – uskoči u ovaj mali ćup.“ Đavo, želeći da dokaže svoju nadmoć, bez oklevanja je prihvatio izazov i uvukao se u posudu. U tom trenutku Atanasije je brzo zatvorio ćup, zapecatio ga i bacio u more.

- Legenda dalje kaže da je taj ćup godinama plutao talasima, sve dok ga jednog dana ribari nisu pronašli. Ne sluteći šta se nalazi unutra, otvorili su ga i tako ponovo oslobodili đavola, koji je izleteo iz posude i nastavio da luta svetom, iskušavajući ljude i navodeći ih na zlo.
U narodnim verovanjima ovaj događaj ostao je duboko urezan. Stari ljudi na jugu Srbije i danas govore da, kada zagrmi, đavo pomisli da dolazi Sveti Atanasije, pa u strahu odmah uskače u sudove i posude kako bi se sakrio. Zbog toga se na dan kada se slavi ovaj svetac svi sudovi u kući čvrsto zatvaraju, kako ne bi postali utočište za nečastivog.

- U pojedinim krajevima Srbije posebno se pazi da se na ovaj dan vodenice ne koriste, jer se veruje da đavoli upravo tada vrebaju u virovima, ometajući rad mlinova. Zbog toga vodeničari Svetog Atanasija slave kao svog zaštitnika, verujući da ih on čuva od zlih sila koje bi mogle da im nanesu štetu.
Ova priča o mudrom monahu i đavolu u ćupu nije samo puka legenda. Ona nosi sa sobom dublju poruku o snazi vere, mudrosti i sposobnosti čoveka da nadvlada iskušenja, koliko god ona izgledala privlačno ili moćno. Sveti Atanasije ostao je simbol duhovne snage, a njegov lik se i danas poštuje među vernicima koji mu se mole za zaštitu od oluja, nevolja i zlih sila koje, kako kaže narod, stalno vrebaju.






