Svima nama poznati čuveni psihijatar Albert Alis, koji je preko šest decenija posvetio radu s ljudima i njihovim emocijama, tvrdio je da postoji sedam najvećih zamki u koje često upadamo i time sami sebi uništavamo sreću. One su u našim mislima, tihe i uporne, ali kada ih osvijestimo – otvaraju se vrata za mirniji i ispunjeniji život.
Evo koje su to najčešće zablude koje nas drže zarobljenima i kako ih možemo zamijeniti zdravijim načinom razmišljanja:
1. “Drugi bi trebalo da me vole”
Koliko puta ste se našli u situaciji da činite sve kako biste zadovoljili druge, zanemarujući sebe? Ova misao vodi do toga da svoju vrijednost mjerite kroz tuđa odobravanja. Istina je da ne možemo očekivati bezuslovnu ljubav od svijeta, ako je sami ne pružimo sebi.
Pomažuća misao: “Divno je kada me ljudi vole i prihvataju, ali ne moram se svima svidjeti. Ja sam osoba sa vrlinama i manama, i vrijedim čak i kad me neko ne voli.”
2. “Ljudi će me poštovati tek kad uspijem”
U društvu opsjednutom uspjehom lako je povjerovati da vrijedimo samo ako imamo određene titule, stanove, automobile. Ali trka za “vanjskim znacima moći” često vodi samo do iscrpljenosti i praznine.
Pomažuća misao: “Moja vrijednost nije uslovljena statusom ili materijalnim stvarima. Poštujem sebe i dajem sve od sebe u ovom trenutku, to je dovoljno.”
3. “Užasno je kada život ne ide onako kako želim”
Svijet rijetko igra po našim pravilima. Očekivanja koja se sudare s realnošću često nas ostave povrijeđene i frustrirane. Što je veći jaz između onoga što zamišljamo i onoga što jeste, veća je naša patnja.
Pomažuća misao: “Neke stvari možda neće ići kako sam planirao, i to je u redu. Trudim se koliko mogu i učim da prihvatim ono što ne mogu promijeniti.”
4. “Nemam kontrolu nad okolnostima”
Kada vjerujemo da nemamo moć, postajemo pasivni i odustajemo od pokušaja da promijenimo išta. Ili, suprotno, očajnički pokušavamo kontrolisati sve – i gubimo energiju.
Pomažuća misao: “Možda ne mogu uticati na sve oko sebe, ali mogu da biram svoj stav i reakcije. To je moja prava snaga.”
5. “Treba mi neko na koga mogu da se oslonim”
Zavisnost od drugih da bi popunili našu prazninu vodi u strah od napuštanja i toksične odnose. Tek kada naučimo biti sami sebi oslonac, možemo zdravo voljeti druge.
Pomažuća misao: “Divno je imati nekoga ko mi pruža podršku, ali i bez toga znam da sam dovoljno snažan da se oslonim na sebe.”
6. “Moram donijeti pravu odluku”
Opsjednutost “pravim izborom” često nas zarobi u neodlučnosti i perfekcionizmu. Istina je da savršena odluka ne postoji – svaka nosi lekciju i priliku za rast.
Pomažuća misao: “Donijeću najbolju odluku koju mogu u ovom trenutku, i ako pogriješim, to je dio života. Učim iz toga.”
7. “Ne mogu kontrolisati svoje emocije”
Ako vjerujemo da su naše emocije jače od nas, postajemo njihovi taoci. Alis je učio da su emocije pokrenute mislima – kada mijenjamo misli, mijenjamo i kako se osjećamo.
Pomažuća misao: “Ne mogu kontrolisati druge ljude ili svijet, ali mogu naučiti da upravljam svojim reakcijama i emocijama. To je moja odgovornost.”
Zaključak:
Albert Alis je vjerovao da je sreća prvenstveno stvar perspektive. Kada prestanemo tražiti potvrdu izvana, trčati za savršenstvom i očekivati da se svijet pokloni našim željama, tada otkrivamo pravu slobodu. Rad na sebi je proces, ali svaki mali korak vodi bliže miru koji tražimo.
