Sve je počelo 25. decembra 2016. godine, kada je tada šesnaestogodišnja Viktorija Koneckaja, hospitalizovana zbog teške povrede koljena, odlučila da napusti dječju bolnicu u Sankt Peterburgu.
- Trebala je na operaciju, ali je iz straha uporno odbijala zahvat. Tog zimskog dana je rekla cimerki da ide do prodavnice po sok, posudila jaknu i čizme, te obećala da će se brzo vratiti. Nikada se nije pojavila.
Njena porodica je narednih devet godina provela u agoniji, tragajući za bilo kakvim tragom o djevojčici koja je nestala bez telefona i novca, ostavljenih na odjeljenju. Tokom opsežne istrage ispitano je preko 450 osoba i organizovano 15 potraga, ali bez rezultata. Dok su mnogi smatrali da je Viktorija možda stradala ili sebi oduzela život, njena majka Olga nije gubila nadu. Iako je krivila sebe za kćerkin nestanak, osjećala je da je Viktorija živa. Majčinski instinkt pokazao se tačnim kada je 2. juna 2025. godine policija sasvim slučajno pronašla Viktoriju u gradu Sestroreck, čime je počelo razotkrivanje ove gotovo filmske priče.
- Porodične okolnosti u Viktorijinom djetinjstvu bile su složene. Nakon razvoda roditelja 2012. godine, njena majka je započela novi život s drugim mužem i dobila sina. Viktorija se osjećala zapostavljeno i odlučila da živi s bakom, ne želeći dijeliti dom s majkom, očuhom i mlađim bratom. Iako su spoljašnji odnosi izgledali korektno, u njoj se gomilalo nezadovoljstvo.
U decembru 2016. godine, tokom časa fizičkog vaspitanja, povrijedila je koljeno i hospitalizovana je zbog femurne ciste. Strah od operacije i nesigurnost u porodici doveli su do njenog bijega. Tokom istrage utvrđeno je da je obrisala profil na društvenim mrežama i ostavila telefon, vjerovatno planirajući nestanak mjesecima unaprijed.
- Godinama nakon toga nije bilo ni traga ni glasa o njoj, a njena baka, koja ju je odgajala, umrla je slomljena tugom što nije dočekala da sazna istinu. Majka Olga je, kroz emisije i javne apele, molila kćerku da joj se javi i poručivala joj da će joj sve oprostiti.
Kada je policija konačno pronašla Viktoriju, tada dvadesetčetvorogodišnju ženu, ispostavilo se da je zaista dobro isplanirala svoj nestanak. Ljutnja jer joj porodica nije čestitala rođendan 21. decembra, i osjećaj da je sva pažnja u domu prešla na mlađeg brata, bili su okidači. U bijegu joj je pomogla dvadesetogodišnja drugarica iz bolnice, kod koje je stanovala do punoljetstva i zarađivala crtanjem.
- Kasnije je upoznala mladića, s kojim je zasnovala porodicu i rodila dvije djevojčice. Djeca nisu imala dokumenta, nisu išla kod ljekara niti u vrtić. Porodica je živjela izolovano, a Viktorija se kretala samo noću, noseći odjeću s kapuljačom kako bi izbjegla prepoznavanje.Policiji je priznala da su joj baka, majka i tetka često nedostajale, ali da za sada ne želi direktan susret s majkom. Olga je uspjela da razgovara s njom samo telefonom i sada nosi teško breme krivice zbog svega što se dogodilo.
Nakon devet godina potrage, priča Viktorije Koneckaje ostaje snažan podsjetnik na krhkost porodičnih odnosa i snagu majčinskog instinkta koji nikada ne odustaje.
