U svakodnevnom životu često se srećemo s humorističnim situacijama koje nas podsjete koliko jednostavna razmjena riječi može nasmijati i razveseliti. Jedna takva anegdota kruži Balkanom: Mujo, znatiželjan i pomalo nesiguran, pita svoju ženu: „Draga, kakav sam ti ja u krevetu?“ Ona ga pogleda, slegne ramenima i odgovori: „Pa ne baš… aktiviraš se svakih pet godina.“
- Taj duhovit odgovor postao je prava mala šala među parovima, ali i odlična uvertira za nešto ozbiljnije – razmišljanje o tome koliko smo prisutni i aktivni u svakodnevnom životu, ne samo u ljubavi, već i u prirodi koja nas okružuje.Baš kao što se Mujo povremeno „aktivira“, isto se dešava i sa jednim od najspektakularnijih i najopasnijih prirodnih fenomena – vulkanima. Oni, ti uspavani divovi, tihi su i neprimjetni sve dok ne odluče da pokažu svoju snagu. Tada Zemlja progovara na svoj najmoćniji način – kroz vatru, lavu, pepeo i tutnjavu koja se čuje kilometrima daleko.
Vulkan, kao geološki fenomen, zapravo je otvor u Zemljinoj kori kroz koji izlazi magma – tečno kamenje koje, kada dođe na površinu, zovemo lava. Uz to dolaze i oblaci gasa, pepela i kamenja, a efekti su često razorni. Ipak, uprkos opasnosti, vulkani nisu samo prijetnja – oni su i pokretači života. Njihove erupcije stvaraju nova ostrva, donose plodno tlo i obnavljaju krajolike.
- Zanimljivo je da su ljudi od davnina pokušavali da objasne ovu pojavu. Riječ „vulkan“ potiče od rimskog boga Vulkana, boga vatre i kovačke vještine. U tadašnjoj svijesti, tutnjava i vatra koja izlazi iz planina nisu bile prirodna pojava već božanska kazna ili poruka. Međutim, danas znamo da se sve to dešava zbog tektonskih pomjeranja i pritiska iz unutrašnjosti planete.
Neki od najpoznatijih vulkana u istoriji obilježili su čitave epohe. Erupcija Vezuva 79. godine nove ere izbrisala je Pompeju i Herkulanej s mape, ostavivši za sobom fosilizirane slike svakodnevnog života ljudi. Tambora u Indoneziji izazvala je „godinu bez ljeta“ 1816, dok je eksplozija Krakatoe proizvela zvuk koji se čuo hiljadama kilometara daleko. Ovi događaji su promijenili klimu, historiju i ljudsku svijest o moći prirode.
- Na drugom kraju spektra nalaze se havajski vulkani, poput Mauna Loe i Kilauee, koji nisu eksplozivni, već mirno izlivaju lavu niz padine. Njihova aktivnost je postepena, ali ne manje opasna – cijeli gradovi mogu nestati pod rijekom užarene mase. Ipak, upravo ti vulkani svakodnevno povećavaju površinu Havaja, čineći ih životnim laboratorijama geološke evolucije.
Zanimljivo je da više od 75% svih vulkana na Zemlji nije na kopnu, već ispod površine okeana. Oni oblikuju podvodne planinske lance i učestvuju u stvaranju nove Zemljine kore. A kada se vatra susretne s ledom – kao što se dešava na Islandu – rezultat je eksplozivna mješavina vode, pare i lave. Island je tako postao poznat po fenomenu jökulhlaup – „ledenim poplavama“ koje nastaju usljed topljenja glečera uslijed vulkanske aktivnosti.
- Još fascinantniji su supervulkani, poput Yellowstone-a u SAD-u. Njegova erupcija bi bila katastrofalna za čitavu planetu – prekrila bi trećinu Sjeverne Amerike pepelom i mogla izazvati globalnu zimu. Srećom, takve erupcije su rijetke, ali nikada nemoguće.
Vulkani također imaju veliki uticaj na klimu. Kada izbace ogromne količine sumpor-dioksida, on se pretvara u aerosole koji reflektuju sunčevu svjetlost. Rezultat je pad temperature, neuspjeh ljetine i klimatske promjene. Naučnici sve češće povezuju ovakve događaje s globalnim istorijskim prekretnicama.
- Iako zvuče zastrašujuće, vulkani su i učitelji života. Ljudi i dalje žive pored njih – ne zato što ne znaju za opasnosti, već zato što im daju toplinu, plodno tlo, energiju i vodu. Život uz vulkane je život s prirodom, a ne protiv nje.Na kraju, vulkan nas podsjeća na istinu koju često zaboravljamo – ispod površine svakog mira može tinjati sila koja čeka da bude oslobođena. Bilo da je to u prirodi, u društvu ili u nama samima, snaga se ne pokazuje uvijek odmah – ali kad eruptira, svijet to osjeti.
I baš kao što Mujo ne zna kad će se “aktivirati”, ni Zemlja ne najavljuje svoje eksplozije. A mi? Mi biramo da li ćemo živjeti u strahu, ili s poštovanjem prema silama koje nas oblikuju.
