U brdovitom predjelu sela Zebince, u opštini Novo Brdo na Kosovu, odvija se priča koja istovremeno i razara i ispunjava srce ljubavna priča dvoje ljudi iz dva sveta, koji su odlučili da se uprkos svim razlikama drže zajedno.
- Ona je Razija Metaj, Albanka, on Slaviša Jović, Srbin. Njihova veza, a potom i brak, ne predstavljaju samo ljubav između muškarca i žene to je pobjeda zajedništva, tolerancije i upornosti u jednom od najosetljivijih dijelova Balkana.Njihova ljubav nije nastala preko noći, niti je bila bez izazova. Razija je pokazala izuzetnu volju i posvećenost kada je odlučila da nauči srpski jezik, kako bi mogla da komunicira s partnerom, ali i da se bolje integriše u njegov život. Čak dvije godine posvetila je učenju jezika, ne iz potrebe, već iz ljubavi. To je bio prvi most koji je izgradila ka Slavišinom svijetu.
Nažalost, njihova ljubav nije naišla na razumijevanje sa svih strana. Dok su članovi njene porodice podržavali njen izbor, komšije iz albanske zajednice reagovale su s podozrenjem i otporom. To je stvorilo osjećaj izolacije i nelagode, naročito kada je postalo poznato ko je Razija i za koga je udana. Slaviša i Razija su se, umjesto da se povuku, odlučili na borbu — ne agresivnu, već tiho dostojanstvenu borbu za svoju porodicu i dostojan život.
- Zajedno su izgradili porodičnu farmu, uzgajali krave i proizvodili mlijeko, što im je bio jedini izvor prihoda. Međutim, zbog neprijateljski nastrojenih komšija, primorani su da noću dežuraju, naizmenično stražareći kako bi zaštitili imovinu i mir porodice. To nisu bile samo mjere sigurnosti — to je bio njihov način da kažu: „Ovdje ostajemo. Ovo je naš dom.“
Slaviša često ponavlja: „Ovde sam rođen, ovde želim da ostanem. Borim se da djeci obezbedim bolji život, da imaju budućnost ovde.“ Njihovo dvoje djece, Marina i Mihajlo, odrastaju u sredini koja nije blaga prema „miješanim brakovima“, ali zahvaljujući snazi svojih roditelja, rastu u toplom porodičnom okruženju, ispunjenom ljubavlju i poštovanjem.
- Humanitarna organizacija Kosovsko Pomoravlje iz Parteša prepoznala je snagu i iskrenost ove porodice, pa je pokrenula akciju pomoći. Donirali su građevinski materijal za izgradnju prostorije za proizvodnju sira, čime su omogućili porodici Jović da razviju dodatni izvor prihoda. Pomoć je stigla u pravi čas, jer su istovremeno radili i na završetku nove kuće — projekta za koji im je nedostajalo sredstava, ali ne i volje.
Predstavnik organizacije rekao je: „Naša misija je da pomognemo porodicama da opstanu. Da žive dostojanstveno, da ne odu.“ To je upravo ono što Slaviša i Razija simbolizuju — borbu za ostanak i opstanak, ne samo fizički, već i duhovni, kulturološki i ljudski.
- Njihova svakodnevica nije laka. U početku, zajednica ih je prihvatila uz rezervu, ali bez otvorenih problema. Međutim, kada je istina o Razijinom poreklu postala poznata, uslijedio je preokret. Nekadašnji susjedi, koji su ih ranije pozdravljali, počeli su ih izbjegavati. Osjećaj neprihvaćenosti i izolacije uvukao se u njihovu svakodnevicu. No, i u toj tišini otpora, njihova odlučnost nije posustala.
Uprkos pritiscima i predrasudama, Slaviša i Razija ostali su zajedno, snažni i uspravni. Njihova priča nije bajka. To je život — sa suzama, naporima, izazovima. Ali je i priča o istinskoj ljubavi, koja ne poznaje granice ni jezik ni vjeru. Priča o dvoje ljudi koji su izabrali da se bore za svoj dom, svoju djecu, i svoju sreću.
- I možda upravo zato, njihova priča nadilazi lokalni kontekst. Ona postaje simbol nade — da čak i tamo gdje su podjele duboke, ljubav može biti jača. Da čak i gdje se strah i nepovjerenje šire, dvoje hrabrih ljudi može pokazati da mir i zajedništvo nisu utopija, već stvarnost za one koji se ne boje voljeti.
Slaviša i Razija Jović nisu samo bračni par — oni su glas tihe hrabrosti u vremenu kada je najlakše odustati. A njihova djeca odrastaju učeći da ljubav ne poznaje ime, vjeru, ni granicu — samo srce i snagu da se istraje.
