Porodica Muratović iz Sjenice suočava se s teškim životnim okolnostima koje su duboko potresle lokalnu zajednicu i pobudile val suosjećanja i solidarnosti. Ibrahim Muratović, otac četvero male djece, sada sam nosi teret roditeljstva, nakon što je supruga napustila porodicu ostavivši ih bez riječi i bez objašnjenja.
- U dvije male sobe žive četvoro djece u dobi od osam mjeseci, dvije, četiri i pet godina, otac Ibrahim i njegova bolesna majka, koja uprkos narušenom zdravlju pomaže koliko god može. Njena nesebična podrška i snaga svakodnevno pružaju dragocjenu pomoć Ibrahimu, ali ključna odgovornost ostaje na njemu – da bude i otac i majka, zaštitnik i vodič, podrška i utjeha.
Nakon sedam godina braka, njegova supruga je otišla, ostavljajući iza sebe ne samo djecu već i duboku prazninu. Ibrahim je vrijedni zanatlija, poznat po svom znanju i radu, ali sada se našao u nezavidnoj situaciji. Planirao je otputovati u Njemačku u potrazi za boljim životom za svoju porodicu, ali su ga životne okolnosti natjerale da te planove odgodi. Mora ostati uz djecu, prisutan svakog trenutka, jer oni nemaju nikog drugog osim njega i njegove majke.
- Zimska sezona i briga o djeci onemogućile su mu da se bavi poslom kojim se ranije uzdržavao. Finansijskih prihoda nema, a zbog prethodnog zaposlenja porodica se nije mogla kvalificirati za socijalnu pomoć. Bez stalnog izvora prihoda, Ibrahim je primoran da se snalazi kako zna, uz povremenu pomoć prijatelja i dobrih ljudi iz zajednice.
Njegova kuća je, kako sam kaže, skromna i neadekvatno opremljena. U želji da barem stvori funkcionalan prostor za djecu, improvizirao je spavaću zonu na terasi sa dva kauča. Nedostatak osnovnog namještaja dodatno otežava svakodnevnicu, ali uprkos svemu, Ibrahim ne prestaje ulagati trud i brigu kako bi djeca imala koliko-toliko dostojanstvene uslove za život.
„Uvijek sam se trudio da obezbijedim sve što mogu“, kaže Ibrahim. „Zbog bolesti moje majke i potrebe da budem s djecom, ne mogu raditi kao prije. Nisam ni očekivao da će se moj život ovako preokrenuti. Ostao sam bez partnera, ali nisam ostao bez volje da se borim.“
- Njegova priča nije samo apel za pomoć. To je svjedočanstvo o ljudskoj snazi, dostojanstvu i očinskoj odanosti. Ljudi koji ga poznaju opisuju ga kao poštenog, radišnog i čestitog čovjeka, uvijek spremnog da pomogne drugima. Danas je on taj kome je pomoć potrebna.
„Ne tražim sažaljenje“, ističe Ibrahim. „Samo želim da ljudi razumiju kroz šta prolazim. Da znaju da dajem sve od sebe. Sve što radim, radim iz ljubavi prema djeci. Ne mogu im dati luksuz, ali mogu dati svoje vrijeme, brigu i sigurnost.“
Njegova izjava odražava duboku odgovornost i iskrenost, koja rijetko ostavlja bilo koga ravnodušnim. U svijetu gdje su mnogi zaboravili šta znači posvetiti se porodici bez rezerve, njegova borba podsjeća na prave vrijednosti: porodičnu ljubav, požrtvovanje i istrajnost.
- Ibrahim se nada da će neko prepoznati njegovu situaciju, pružiti pomoć – ne samo u materijalnom smislu, već i kao znak da nije sam u svojoj borbi. Bilo da je riječ o donaciji, komadu namještaja, prehrambenim proizvodima ili samo toploj riječi podrške, svaki čin solidarnosti za ovu porodicu može imati neizmjeran značaj.
Njegova priča, objavljena i podijeljena u lokalnim medijima, izazvala je jake emocije u zajednici. Ljudi su počeli nuditi pomoć, prepoznajući da se iza skromnog obrtnika krije otac koji daje cijelog sebe kako bi njegovoj djeci bilo bolje.
U vremenu punom izazova, priče poput ove podsjećaju nas koliko je važno ne zaboraviti jedni druge. Ibrahim Muratović nije odustao, i uprkos svemu što je izgubio, nije izgubio vjeru u ljude. A možda, baš ta vjera bude ono što mu vrati snagu da nastavi dalje – za svoju djecu, za sebe, i za bolju budućnost.
