Nerijetko se postavlja pitanje zašto i najlepše žene ostaju same? Da li je dovoljno imati privlačno lice i besprekoran stil da bi veza opstala? Odgovor je jednostavan, ali često neprijatan – nije.
- Jer u srcu svakog muškarca ne ostaje ona koja mu oduzme dah na prvi pogled, već ona uz koju može da bude ono što jeste, bez potrebe da se stalno dokazuje, glumi ili skriva ranjivost.Postoje tri obrasca ponašanja koja, čak i nesvjesno, mogu odgurnuti muškarca – pa čak i onog koji je iskreno zaljubljen. Ta ponašanja nisu uvijek namjerna. Dolaze iz navike, straha, očekivanja ili pogrešnog poimanja ljubavi. I ono što je najvažnije – svaka žena ih može prepoznati i promijeniti, ako želi istinsku bliskost.
Prvo ponašanje koje udaljava muškarca jeste lažni smeh ili potpuni izostanak smeha. Smeh je duboko više od puke reakcije na vic – on je znak povezanosti, opuštenosti i spontanosti. Kada muškarac vidi da se žena iskreno smeje njegovim šalama, čak i kada nisu savršene, on se osjeća prihvaćenim. Tada zna da je stvorio prostor sigurnosti i bliskosti. Ali kad je smeh prisilan, hladan ili izostane – javlja se sumnja. Sumnja u autentičnost, u prisustvo, u samu vezu.
- Ništa nije neugodnije od osećaja da te neko „smeškom“ lažno bodri ili se ponaša kao da je sve u redu, dok iznutra vlada dosada ili čak prezir. Muškarac tada počinje da se povlači – ne zato što je slab, već zato što ne želi da bude nečiji projekat. On traži autentičnu radost, ne masku.
Drugo ponašanje koje duboko boli, a rijetko se otvoreno pominje, jeste nepoštovanje – često prikriveno, ironično, ili upakovano u šalu. To može biti način na koji se žena obraća muškarcu u društvu, kako mu prevrće očima kad govori, kako ga uporedi s nekim bivšim, ili mu bez riječi stavlja do znanja da „nije dovoljno dobar“. A muškarac, koliko god izgledao snažno, izuzetno je osjetljiv na to kako ga žena gleda – ne spolja, već unutrašnjim pogledom. Da li ga vidi kao vrijednog pažnje, ili kao još jednog nesavršenog primjerka „muške vrste“?
- Poštovanje nije pokornost, nije ni hvalisanje. To je jednostavno prepoznavanje nečije ljudskosti, truda, namjere. Muškarci ne traže da im se kliče – ali traže da pored žene osjećaju da vrijede. Kada to izostane, veza se počinje kruniti, polako ali sigurno.
Treći uzrok udaljavanja u vezi jeste ono što mnogi muškarci opisuju kao emocionalna blokada i pasivna agresija. To je ono poznato: „Ništa mi nije“ – izrečeno tonom koji poručuje sve suprotno. Ili tišina koja traje danima. Ili očekivanje da muškarac pogodi u čemu je problem, iako mu ništa nije rečeno.
Muškarac nije vidovnjak. On želi da riješi problem, ali mu treba otvorena komunikacija. Ne zbog toga što mu je svejedno, već zato što mu je često teško da razumije nijanse ako mu nisu jasno izrečene. A kad ne dobija objašnjenja, već samo tišinu, ogorčenost i hladnoću, osjećaj zbunjenosti prerasta u osjećaj nepripadanja.
- Zvuči jednostavno, ali u tome leži složenost. Jer veza se ne gradi samo na emocijama, već i na spremnosti da budemo iskreni, da se izražavamo bez straha, da ne očekujemo od partnera da „pogodi“ već da sluša ono što mu kažemo.Lepota, koliko god bila zapanjujuća, ne može zamijeniti unutrašnji mir, poštovanje, i emocionalnu iskrenost. Žena može imati lice koje osvaja naslovnice, ali ako pored nje muškarac ne osjeća slobodu da bude ono što jeste – on se povlači. Ne zato što je slab, već zato što traži prostor gdje može da raste, da voli, da se smije i da griješi.
I obrnuto – žena ne mora imati savršenu spoljašnost. Dovoljno je da bude topla, prisutna, iskrena i otvorena za dijalog. Takve žene ostaju, jer uz njih muškarac osjeća da ne mora ništa da dokaže. Da je voljen – ne zbog toga što je idealan, već zato što je autentičan.
