U daanšnjem članku vam donosimo jednu jako žalosnu priču o dječaku koji je otišao da vozi biciklo što je bila svakodnevnica ali nažalost toga dana se nije vratio.Tek nakon tri godine njegovim roditeljima je stigla slika koja ih je šokirala, a u nastavku možete da ročitatte nastavak ove priče.
- Nestanak jedanaestogodišnjeg Ruija Pedra Teixeire Mendonçe iz Portugala 1998. godine ostaje jedna od najpotresnijih i najkontroverznijih istraga u novijoj portugalskoj historiji. Iako su tragovi postojali, kao i konkretni sumnjivci, pravda nikada nije u potpunosti zadovoljena, a sudbina dječaka ni danas nije poznata.
Dana 4. marta 1998. godine, Rui Pedro je nakon ručka uzeo bicikl i otišao do kancelarije svoje majke, koja se nalazila preko puta njihove kuće u Lousadi. Pitao ju je da li može da se nađe s Afonsom Dijasom, 21-godišnjim kamiondžijom. Majka mu to nije dopustila i rekla mu da se igra iza kancelarije, na prostoru koji se koristio kao konjsko trkalište.
- Kada se Rui Pedro nije pojavio na privatnom času u 17 sati, njegov tutor je pozvao porodicu, što je bio prvi alarm da se nešto ozbiljno događa. Potraga je započela odmah, a bicikl dječaka pronađen je sakriven u žbunju blizu trkališta.S obzirom na to da je dječak spomenuo Afonsa, pažnja policije se usmjerila prema njemu. Afonso je tvrdio da ga nije vidio, no ponašao se hladno i neuobičajeno smireno, što su mnogi primijetili. Svjedoci su kasnije potvrdili da su ga vidjeli kako vozi dječaka u crnom Fiatu Uno, automobilu koji je pozajmio od brata. Tvrdi se da je toga dana izbjegao zakazani pregled i cijeli dan proveo vozeći se po gradu.
Najvažniji svjedok bila je prostitutka Alsina Dijas, koja je izjavila da je Afonso njoj doveo Ruija Pedra, rekavši da dječak ima 14 godina i platio joj da ima odnose s njim. Međutim, kada je dječak prišao Alsini, počeo je plakati, rekavši joj da nije htio da dođe, da ga je Afonso prisilio i da mu majka ne zna gdje je. Po povratku u automobil, Afonso je odveo dječaka u nepoznatom pravcu, a kasnije se pojavio sam kod djevojke.
- Uprkos ovim svjedočanstvima, policija je slučaj prvobitno vodila kao potragu, a ne otmicu, zanemarujući brojne konkretne tragove. Kasnije se pojavila fotografija iz pariskog Disneylanda, na kojoj dječak nalik Ruiju sjedi sa nepoznatim muškarcem. Rui Pedrovim roditeljima ta slika djelovala je uvjerljivo, ali portugalska policija nije reagovala.
Prekretnica je došla kada je britanska policija 2001. godine razbila međunarodni pedofilski lanac „Wonderland Club“, gdje su pronađene tisuće slika i videozapisa zlostavljane djece. Među njima su se nalazile i fotografije Ruija Pedra. Identifikaciju su potvrdili Interpol i britanska policija, ali portugalske vlasti su i ovaj dokaz odbacile kao nerelevantan.
- Godine 2006. osnovan je novi istražni tim koji je pregledao sve tragove. Iako su došli do zaključka da je Afonso Dijas odgovoran, konkretnog dokaza o Ruijevom životu ili smrti nije bilo. Suđenje Afonsu počelo je 2011. godine, a osuđen je na tri godine zatvora, od kojih je odslužio dvije trećine.
Slučaj se dodatno zamračio s otkrićem da je nekoliko visokih portugalskih zvaničnika bilo povezano s pedofilskim krugovima, pa se i dalje nagađa da je Rui Pedro mogao završiti kao žrtva trgovine djecom. Informacije o stranim državljanima, poput „Irskog Dejva“, koji je bio dio mreže i boravio u Portugalu, podgrijavaju teorije o međunarodnoj trgovini i zataškavanju.
- Dodatan trag predstavljaju izjave Rui Pedrovih prijatelja, koji su tvrdili da je Afonso pokazivao opsesivno ponašanje prema dječaku dvije sedmice prije nestanka. Djeca su vidjela kako ulazi u njegov auto, ali su njihova svjedočenja tada odbačena kao nepouzdana. Tek više od deset godina kasnije, uzeta su u obzir.
Zapanjujuće je i što je Rui Pedro bolovao od epilepsije, a nije imao lijekove sa sobom. Njegov ljekar upozorio je da bi bez terapije mogao doživjeti teške napade, pa čak i gubitak pamćenja. To otvara teoriju da je Rui možda bio negdje, ali nije znao ko je.
- Ipak, brojni vjeruju da je dječak prodat ili ubijen, i da je policija, namjerno ili ne, propustila priliku da ga spasi. Njegova sestra je kasnije rekla da je porodica godinama dočekivala svakog gosta s nadom, da će možda biti on. Fotografije, pozivi, pa čak i glas s druge strane telefona koji je jednom zvao i plakao tražeći mamu, sve je to ostalo bez razrješenja.
Danas, više od 25 godina kasnije, slučaj Ruija Pedra i dalje izaziva tugu, bijes i pitanja bez odgovora. Sudbina jednog dječaka, čiji je nestanak mogao biti spriječen, simbol je nepravde i institucionalnih propusta. Bez obzira na presudu, istina o onome što mu se dogodilo možda nikada neće biti otkrivena.
