Trećeg juna vjernici Srpske pravoslavne crkve sa dubokim poštovanjem obilježavaju dan posvećen svetom caru Konstantinu i carici Jeleni. Ovaj datum je u crkvenom kalendaru označen crvenim slovom, što znači da se smatra velikim praznikom. Vjernici toga dana dolaze u crkvu, pale svijeće i uznose molitve, najčešće za zdravlje, mir i duhovnu snagu.
- Jedan od običaja vezanih za ovaj praznik jeste umivanje svetom vodom. Vjeruje se da takav čin ne čisti samo tijelo, već i dušu, donoseći unutrašnji mir i blagoslov. Praznik se često vezuje i za ime Jelena – jedno od najčešćih ženskih imena u srpskom narodu – pa mnoge žene tog dana obilježavaju svoju krsnu slavu ili imendan.
U gradu Nišu, koji se prema predanju smatra rodnim mestom cara Konstantina, ovaj dan se proslavlja kao gradska slava. Niš time čuva vezu s istorijom i baštini sjećanje na čovjeka koji je odigrao ključnu ulogu u širenju hrišćanstva. Takođe, određeni zanati, poput kujundžija i železničara, svetog Konstantina i Jelenu poštuju kao esnafsku slavu, čime se pokazuje koliko su ovi svetitelji ukorijenjeni u različite slojeve društva.
- Zanimljivo je da se ovaj praznik ne slavi samo u Srbiji. Njegovo značenje prepoznaju i Grci i Rumuni, kod kojih ima poseban status, sličan poštovanju koje Srbi imaju prema svetom Savi. To pokazuje da se kult cara Konstantina i njegove majke proširio kroz razne narode i kulture koje dijele pravoslavnu vjeru.
Posebna simbolika praznika ogleda se u poruci koju donosi: uz Hrista se uvijek pobeđuje. Stoga se tog dana, posebno u trenucima sumnje, tuge ili teškoće, preporučuje krštenje i molitva, bilo u crkvi ili tiho u sebi. Vjernici se podstiču da se prekrste kada prolaze pored svetih hramova, kako bi na sebe prizvali zaštitu i snagu koju ovaj dan donosi.
Ko su zapravo bili car Konstantin i carica Jelena?
- Konstantin Veliki, rođen 274. godine u Naisusu, današnjem Nišu, bio je sin Konstancija Hlora i Jelene, žene skromnog porijekla koja je kasnije proglašena svetiteljkom. Kada mu je otac preminuo 306. godine, vojska ga je proglasila za avgusta, vladara jedne četvrtine tadašnjeg Rimskog carstva. Iako tada još uvijek mnogobožac, Konstantin je pokazivao blagonaklonost prema hrišćanima, što je bilo izuzetno značajno u vrijeme kada su oni bili progonjeni.
Na početku njegove vladavine, car se suočio s velikim izazovima. Imao je tri ozbiljna protivnika: tiranina Maksencija, Skite sa sjevera, i Vizantiju. Pred odlučujuću bitku protiv Maksencija, prema predanju, Konstantin je na nebu ugledao sjajni krst, uz riječi: “Ovim pobeđuj”. Ohrabren tim znakom, naredio je da se napravi veliki krst, koji je vojska nosila ispred sebe. Ta bitka završena je njegovom velikom pobjedom, a ta pobjeda, vjeruju vjernici, nije bila moguća bez Božije pomoći.
- Neposredno nakon toga, 313. godine, Konstantin je izdao poznati Milanski edikt, čime je zvanično zaustavljeno progonjenje hrišćana i prvi put u istoriji omogućeno njihovo slobodno ispovijedanje vjere.
Kasnije, kada je pobijedio i Vizantiju, car je odlučio da osnuje novi grad na Bosforu, koji će postati Konstantinopolj, današnji Istanbul. Taj grad će decenijama, pa i vijekovima kasnije, biti centar pravoslavne civilizacije.
- Pred kraj života, Konstantin se teško razbolio. Prema hrišćanskoj tradiciji, ukazali su mu se apostoli Petar i Pavle, savjetujući mu da se krsti. To je i učinio – episkop Silvestar obavio je čin krštenja, nakon čega je, prema predanju, bolest odmah nestala iz njegovog tijela.
Njegova majka, carica Jelena, također ima posebno mjesto u istoriji hrišćanstva. Uprkos tome što nije poticala iz vladajuće klase, svojim predanim radom i vjerom ostavila je neizbrisiv trag. Ona je bila ta koja je, po predanju, pronašla Časni krst na kojem je Isus Hrist razapet, što se smatra jednim od najvažnijih trenutaka u hrišćanskoj tradiciji.
- Zahvaljujući njihovim djelima, dan posvećen caru Konstantinu i carici Jeleni ostaje duboko urezan u kolektivnu svijest pravoslavnih vjernika. Njihov život i djelo predstavljaju simbol vjere, odlučnosti i pobjede dobra, a treći jun nije samo dan slavljenja, već i podsjećanje na to koliko daleko može odvesti vjera spojena s hrabrošću.
