Odluka da instaliram dejting aplikaciju došla je spontano iz znatiželje i možda iz potrebe da izađem iz svakodnevne rutine. Nisam imala posebna očekivanja, samo želju da malo flertujem, nasmijem se i možda nekog upoznam. U moru lica, jedan profil mi je odmah privukao pažnju. Djelovao je poznato, ali nisam odmah mogla da povežem odakle.
- Komunikacija je tekla lagano. Bio je šarmantan, duhovit, znao je da kaže pravu stvar u pravom trenutku. Počeli smo da flertujemo, sve više i češće. Prije nego što smo otišli korak dalje i dogovorili prvi sastanak, odlučila sam da ga ipak malo bolje provjerim. Otvorila sam njegove društvene mreže i ono što sam vidjela… zaledilo mi je krv u venama.
Na fotografiji, s osmijehom koji poznajem bolje nego bilo koji drugi, stajala je moja najbolja prijateljica. A pored nje – on. Njen muž. Muž žene koju sam voljela kao sestru.U tom trenutku sve u meni se slomilo. Osjećaj gađenja, izdaje, straha, stida – sve se pomiješalo. Nisam mogla da prećutim. Znala sam da to moram reći njoj, jer bi i ona meni rekla. Istina je bila jedina stvar koju sam mogla da ponudim, ma koliko boljela.
- Kada sam je pozvala na razgovor i pokazala našu prepisku, očekivala sam šok, možda suze. Umjesto toga, ona je samo uzela moju ruku, nasmijala se nekako jezivo mirno, i rekla tiho: “Hvala ti što si mi ti to rekla.” Ali njen glas se odmah zatim promijenio. Postao je oštar, hladan, kao nož koji siječe bez milosti.
“Ali nemoj da se pravimo da je sve ovo bila obična slučajnost.”
Zbunjeno sam je pogledala i promucala: “Šta?”
Njen stisak je postao jači, prsti su mi gotovo utrnuli. “Ti si oduvijek željela ono što je moje. Uvijek. Samo si čekala priliku. I sad? Sad si konačno pokušala da uzmeš sve. Kako si to mogla da uradiš?”Nisam znala kako da reagujem. Bila sam zatečena, slomljena. Nije mi dala šansu da objasnim, da kažem koliko mi je bilo muka kada sam shvatila ko je on, da nisam imala pojma dok nije bilo kasno.
- Povukla je ruku, ustala i gledala me sa nekom vrstom prezira koju nikada ranije nisam vidjela kod nje. “Daj, molim te. Vidjela sam milion puta kako ga gledaš. Gledaš sve što je moje. Možda je vrijeme da se mi dvije udaljimo. Ovo mi ne treba.”I otišla je. Bez vike, bez suza. Samo je nestala. A ja sam ostala da sjedim – zbunjena, slomljenog srca, bez daha. Mislila sam da će me istina spasiti, da će naše prijateljstvo biti jače od jedne nesrećne priče sa aplikacije.
Ali nisam bila u pravu.
Nakon tog dana, blokirala me je svuda – telefon, društvene mreže, poruke. Našim zajedničkim prijateljima ispričala je verziju priče u kojoj sam ja negativac, osoba koja je svjesno krenula da zavede muža svoje najbolje prijateljice. Prikazala me je kao nekoga ko je cijeli život zavideo i čekao trenutak da uzme ono što nije njegovo.
- Pokušala sam da se objasnim, ali niko nije slušao. Njene riječi bile su brže, oštrije i ubjedljivije. Niko nije želio da čuje moju stranu. Bila je povrijeđena, djelovala je kao neko ko reaguje impulsivno, ali i sa proračunatom hladnoćom. U tom napadu emocija izbrisala je sve – godine bliskosti, sve ono što smo dijelile, sve što smo bile.I sada, kad sve posmatram s distance, ne znam šta više boli – to što mi nije vjerovala, ili to što me vidjela kao prijetnju cijelo vrijeme. Možda istina ne može uvijek spasiti. Možda, ponekad, istina samo ubrza neizbježan kraj.
Ostala sam bez prijateljice, bez objašnjenja, bez prilike da popravim išta. A sve što sam željela bila je iskrenost i poštovanje.I sada, u tišini, ostaje samo jedno pitanje koje sebi ponavljam: Da li sam zaista pogriješila – ili je ona samo tražila izgovor da me gurne iz svog života?
