Često u životu dolazimo u dodir s nepravdom. Pitanje koje muči mnoge jeste zašto se pobožni i dobri ljudi često muče, dok se čini da nepravednima i zlim sve ide od ruke. Ovo duboko i vječno pitanje nije mimoišlo ni vladiku Nikolaja Velimirovića, koji je kroz svoje duhovne uvide i životno iskustvo ponudio posebno tumačenje ovakvih pojava.
- Vladika Nikolaj je ukazao da hrišćanin ne posmatra događaje samo u trenutku, već ih gleda na dugoročnoj liniji, u kontekstu vječnosti. Prema njegovim riječima, ono što se čini kao uspjeh nepravednika i patnja pravednika često nije kraj, već samo trenutna slika u većoj priči.
On upozorava da nas ne treba zbuniti nečija snaga, bogatstvo ili slava, ako dolaze bez moralnog temelja. Istina je, kaže on, da se ponekad loši ljudi bogate nepravedno, da uživaju u moći i ugodnostima. Međutim, iza takvog uspjeha često se krije Božije dopuštenje, a ne nagrada. Bog im, iz svoje neizmjerne milosti, daje ono što žele – ne da ih nagradi, već da im da priliku za pokajanje.
- Bog ne sudi odmah, jer nije kao čovjek koji reaguje u trenutku. On gleda dublje, tiše, mudrije. On čeka da se zalutali sin vrati kući, da se grešnik sam prepozna u ogledalu svoje savjesti i pokaje. Božija pravda je savršena, ali se često ne vidi odmah, jer Njegovi sudovi nisu površni – oni su, kako kaže vladika, “bezdna velika”.
U primjerima koje daje, Velimirović podsjeća na Golijata i Davida, na Sodomu i njeno uništenje, na grešnike koji se nahrane, a ostaju gladni, koji otmu, a ne zadovolje se. On navodi da pravednici ponekad trpe, jer ih Bog pročišćava, priprema za veće blagoslove u vječnosti. Trpljenje pravednika nije kazna, već proces duhovnog uzdizanja.
- Posebno dirljiv primjer nalazi se u priči o svečanom pogrebu jednog poznatog grešnika i tragičnoj smrti pustinjaka. Mnogi su se sablaznili – kako je moguće da se grešnik ispraća uz episkope, dok isposnika razdire divlja zvijer? Odgovor je došao kroz anđela Božijeg, koji je objasnio da je grešnik učinio jedno dobro djelo, i Bog mu je to isplatio na zemlji, kako ne bi imao nikakav ulog u vječnosti. Isposnik je, s druge strane, imao samo jedan greh – i njegova bolna smrt bila je pročišćenje, kako bi u nebesima dobio punu nagradu.
Takvi primjeri pokazuju da ljudski pogled vara, da nas prividna pravda može zavarati, ali Božiji sud nikada ne zakazuje. Vladika poziva da ne budemo ogorčeni gledajući uspjeh zlih, niti da zavidimo onima koji grade svoje bogatstvo na nepravdi. On podsjeća na riječi cara Davida, koji je i sam bio zbunjen dok nije shvatio dubinu Božijeg promisla: “Nemoj se žestiti gledajući nevaljale; nemoj zavideti onima koji čine bezakonje.”
- Važno je, ističe vladika, sačuvati vjeru, čak i kad je sve nejasno. Smirenje, trpljenje i povjerenje u Boga su stubovi na kojima stoji hrišćanski život. Oni koji iskreno pate, a ostaju vjerni, pokazuju najveći stepen duhovne zrelosti. I upravo oni, iako su na zemlji često neshvaćeni, u nebeskom poretku stoje najbliže Bogu.
Za sve koji traže smisao u patnji i nepravednosti svijeta, vladika Nikolaj poručuje da je odgovor u razumijevanju Božijeg vremena. Ono što naizgled kasni, dolazi u savršenom trenutku, kad je duša spremna. Patnja i iskušenja nisu kraj, već prolazni periodi kroz koje Bog vodi svoje izabrane, da bi ih usmjerio ka istinskom miru.
- I zato, kaže on, ne gubi nadu, ne sudi prebrzo i ne zaboravi da je svaka suza koju prolije pravednik – zlatom zapisana u Knjizi života.
