U gotovo svakom domu nalaze se fotografije dragih osoba koje više nisu među živima. Te slike predstavljaju uspomene sjećanja i emotivne poveznice s prošlošću. Ipak prema nekim duhovnim tumačenjima ove fotografije mogu imati i nevidljiv utjecaj na životnu energiju doma i ljudi koji u njemu žive.
- Prema mišljenju pojedinih autora, poput onih s portala holahola.cc, fotografije preminulih osoba ne bi se trebale držati na vidljivim mjestima unutar doma. Postoji vjerovanje da slike pokojnika zadržavaju energetski most između svijeta živih i svijeta mrtvih, i da bi stalna izloženost tim slikama mogla dovesti do energetskog iscrpljivanja ukućana.
Smatra se da takve slike ne treba držati na zidovima, stolovima, policama ili u okvirima koji se nalaze u svakodnevnom vidokrugu. Umjesto toga, savjetuje se da se čuvaju u foto albumima, koji se povremeno mogu pregledavati, uz prisjećanje, tugu ili zahvalnost. Takav oblik prisutnosti prošlosti smatra se emocionalno zdravijim i sigurnijim.
- Još jedna preporuka glasi da se fotografije pokojnika drže odvojeno od fotografija živih članova obitelji i prijatelja. Neki idu i korak dalje, savjetujući da se sve zajedničke fotografije, na kojima su i živi i preminuli, fizički razdvoje, odnosno da se slike izrežu kako bi se “odvojile energije”.
Također se preporučuje pohranjivanje slika pokojnika u tamne albume ili čak u crne vrećice, što se simbolično povezuje s razgraničenjem od svijeta živih. U nekim duhovnim tradicijama postoji uvjerenje da energija smrti može nepovoljno utjecati na životnu vitalnost onih koji su stalno u njezinoj blizini, pogotovo kroz vizualne podsjetnike poput slika.
- Također, neki savjeti preporučuju da se fotografije pokojnika gledaju samo u posebnim prilikama, poput godišnjica smrti, Dana mrtvih ili sličnih dana odavanja počasti, kako bi se odnos prema preminulima zadržao u kontekstu poštovanja i sjećanja, a ne svakodnevne prisutnosti.
Zagovornici ovih učenja naglašavaju da se ne radi o praznovjerju, već o energetskoj higijeni prostora – o načinu kako dom i njegovu atmosferu održati “živom”, čistom i protkanom energijom sadašnjosti, a ne prošlosti. To ne znači zaboraviti ili zanijekati one koji su nas napustili, već pronaći ravnotežu između sjećanja i života koji se odvija ovdje i sada.Naravno, ova tumačenja nisu znanstveno dokazana i dolaze iz područja duhovnosti, ezoterije i simboličke psihologije. Međutim, mnogi ljudi koji osjećaju energetski disbalans ili emotivno opterećenje kažu da im pridržavanje ovakvih savjeta donosi olakšanje i jasnoću.
- S druge strane, psiholozi i terapeuti ističu kako fotografije preminulih osoba mogu biti izuzetno važan alat u procesu žalovanja i emocionalne obrade gubitka. Promatranje tih slika može pomoći u održavanju veze s izgubljenom osobom, integraciji uspomena i lakšem prihvaćanju gubitka. No, i oni savjetuju da se stvori svjestan prostor za takve uspomene – poseban kutak, mjesto ili okvir koji ima simboličnu i emocionalnu funkciju, umjesto da slike budu svakodnevno razasute po cijelom domu.
Konačan stav o ovome, dakle, može ovisiti o ličnim uvjerenjima, duhovnim pogledima i emocionalnim potrebama pojedinca. Za neke će prisustvo fotografija pokojnika biti izvor snage i utjehe, dok će za druge djelovati kao podsjetnik koji blokira emotivni i životni napredak.Bez obzira na stav, ono što se može izvući kao zajednička nit svih mišljenja jest da je potrebno s poštovanjem pristupati sjećanjima i pronaći način da ona ne postanu teret, već tiho svjetlo koje nas vodi kroz život.
Ako osjećaš nelagodu pored slika pokojnih, možeš pokušati s njihovim premještanjem ili organizacijom na način koji tebi energetski i emocio
