Svake godine s dolaskom proljeća, mnogi vlasnici vrtova i dvorišta suočavaju se s neželjenim gostom krticom, malim sisarom koji živi pod zemljom. Iako ove životinje na prvi pogled mogu izgledati bezopasno i podsjećati na nešto između miša i rovca, njihova aktivnost ispod površine tla stvara ozbiljne smetnje u dvorištima, baštama i na poljoprivrednim parcelama.
- Njihovo prisustvo je najlakše prepoznati po karakterističnim malim humkama zemlje koje ostavljaju za sobom. Te humke, poznate kao krtičnjaci, nastaju kada krtice kopanjem svojih podzemnih tunela izbacuju zemlju na površinu. Iako ne jedu biljke direktno, one mogu znatno narušiti korijenski sistem biljaka i učiniti da vrt izgleda zapušteno.
Krtice se hrane isključivo životinjskom hranom, prije svega glistama i larvama koje pronalaze ispod zemlje. Zbog toga stalno kopaju nove hodnike, u potrazi za hranom. Interesantno je da jedna odrasla krtica može da iskopa čak šest kilograma zemlje za samo dvadesetak minuta. Iako djeluju neumoljivo, u stvarnosti su teritorijalne i obično se na površini zemljišta od jednog hektara zadržava najviše jedna ili dvije odrasle jedinke.
- Borba s krticama može biti izazov, a mnogi koji se suoče s ovim problemom žele pronaći način da ih se riješe bez upotrebe hemikalija. Iako na tržištu postoje različita komercijalna sredstva za tjeranje krtica, veliki broj ljudi se ipak okreće prirodnim metodama koje su neškodljive za okolinu, kućne ljubimce i biljke.
Jedan od prirodnih načina za tjeranje krtica je korištenje vode. Postupak se sastoji u tome da se prvo sve krtičnjake koje vidite srušite, gazeći ih, obično uveče. Sljedećeg jutra, treba provjeriti koji su od njih ponovo iskopani – to su znaci da su aktivni tuneli. U najveći aktivni krtičnjak se potom ubaci crijevo i pusti voda da teče najmanje dvadeset minuta. Voda ispunjava hodnike, otežava krtici kretanje i tjera je da potraži novo stanište.
- Još jedna učinkovita tehnika je korištenje jakih mirisa koje krtice ne podnose. Jedan od najpoznatijih takvih mirisa dolazi od ricinusovog ulja. Mješavina tri kašike ovog ulja i jedne litre vode se može preliti direktno preko krtičnjaka. Dodatno, može se natopiti stara krpa tom tečnošću i ugurati u aktivni hodnik. Krtice imaju vrlo osjetljiv njuh i ovakve arome ih odbijaju.
Sličan efekat ima i sok od limuna. Komadić tkanine ili vate se natopi limunovim sokom i zatim ugura u podzemni tunel. Takođe, sama kora limuna može se staviti u hodnik i djelovati kao prirodni repelent. Važno je da se ove metode redovno ponavljaju, jer miris s vremenom nestaje, a krtice se mogu vratiti.
- Osim toga, postoje i biljke čiji miris odbija krtice, a mogu se koristiti kao trajno rješenje. Najpoznatiji među njima je bijeli luk. On se može saditi duž ivica bašte, a još učinkovitijim se pokazalo ako se čeno bijelog luka prereže i zabode direktno u zemlju. Ključno je da se ova metoda redovno obnavlja i da luk bude raspoređen u razmaku ne većem od pet metara. Takođe se može kombinovati sa drugim metodama za bolji učinak.
Iako ni jedna metoda ne daje trenutno rješenje, važno je biti uporan i dosljedan. U nekim slučajevima može biti potrebno više od mjesec i po dana da se krtica konačno iseli iz vašeg dvorišta. No, redovna primjena prirodnih sredstava, praćenje aktivnosti i prilagođavanje tehnika čine ovu borbu izvodivom i bez upotrebe hemikalija.
- Na kraju, važno je zapamtiti da krtice, iako neugodne, nisu štetočine u pravom smislu riječi. One pomažu u provjetravanju tla i uništavanju štetnih insekata. Ipak, kada njihovo prisustvo postane previše upadljivo, prirodne metode predstavljaju najbolji način za očuvanje ravnoteže između prirode i njegovane bašte.
